Bit ďż˝e to kolosalno otkriďż˝e. Kako bismo ga produbili, u smislu mikro prirode stvarnosti, raspolaďż˝emo kvantnim otkriďż˝em neodvojivosti unutarnjeg i izvanjskog. Sve je to u skladu s Peterovim promišljanjem. Danas znamo da je podjela na unutarnje i izvanjsko neodrďż˝iva, da je to ustvari iluzija koja je funkcionirala za Newtona i Descartesa, i da na dubljoj razini postoji jednota. Tako smo otkrili univerzum u razvoju koji je, od samoga poďż˝etka, jednota. Uvijek i na svakom mjestu ukljuďż˝eni smo u cjelinu.

U skladu s tim okvirom javlja se naš temeljni izazov - ideja individualnosti ili drugim rijeďż˝ima reďż˝eno, diskontinuiteta. ďż˝ivimo u iluziji kako nismo povezani, kako nismo dio veďż˝e cjeline, kako smo odvojeni od. Naďż˝alost, cjelokupni ekonomsko-politiďż˝ki sustav je utemeljen na toj premisi: odvojenost ďż˝ovjeka i ostatka svijeta. Stoga smatram kako se kljuďż˝ni izazov sastoji u razbijanju te iluzije. Zato, Andrew, iznimno cijenim tvoj rad i metode uz pomoďż˝ kojih moďż˝emo nauďż˝iti kako se rasplinuti u evolucijskom procesu da bi uništili naš fragmentirani ego.

COHEN: Odliďż˝an opis. To je bit onoga što bih mogao nazvati "Evolutivno prosvjetljenje" -transcendiranje ega kako bismo doslovce nestali u i postali jedno sa samim procesom evolucije.
 
SWIMME: Mislim da se o tom okviru radi - spoznajemo kako nismo izolirani pojedinci ve� cjelina, preciznije re�eno, modus cjeline. Razvijamo sposobnost da na neki na�in strujimo u smjeru cjeline te na taj na�in - kako to Don opisuje - slu�imo �ivotu. Darovana nam je mo� koju nema niti jedna druga vrsta na planeti - ljudska svjesnost. No, ne radi nas samih, nego radi �ovjeka kao takvog. Tek kada mo� po�nemo koristiti u slu�bi cjeline, postajemo instrument putem kojega se cjelokupni evolutivni proces pomi�e u sljede�u fazu svoje ljepote.

U smislu duhovnog razvoja, rekao bih kako se izazov vremena u kojem ďż˝ivimo sastoji u tome da postanemo ono što je Teilhard de Chardin nazvao "hominiziranim oblikom evolucijskog procesa". Teilhard je koristio rijeďż˝ hominizacija za opisivanje procesa ljudske transformacije postojeďż˝e prakse i funkcija na zemlji. Zemlja stalno donosi odluke. Pravi izbore - u širem smislu te izbore nazivamo "prirodnim odabirom". Kada ondje ubacite ljudski izbor, sve eksplodira - promotrimo samo utjecaj odluka koje donosimo svugdje na planeti. Ljudske odluke su "hominizirale" proces prirodnog odabira - u dobru i zlu. Ljudi su prevladali prirodni odabir. Stoga prema novom okviru moramo sebe vidjeti instrumentima putem kojih univerzum odluďż˝uje o kvaliteti ďż˝ivota koju ďż˝eli stvoriti. A te odluke nisu samo radi ljudi ili neke odreďż˝ene zajednice, veďż˝ za korist cjelokupne dinamiďż˝ne, pulsirajuďż˝e planetarne zajednice.