Eric von Hippel, profesor s MIT-a, ugledni je stru�njak na podru�ju razvoja novih proizvoda (istra�uje na koji se na�in radikalne, nove ideje ukorjenjuju unutar nekog sustava te zašto sustavi "ubijaju" neke od takvih ideja) i prije svega, veoma zanimljiva osoba. Prilikom nedavnog razgovora postavio mi je iznena�uju�e pitanje: "Peter, što je to nešto koje nitko, od dana kada si osnovao SoL, nije mogao zaustaviti? To nešto koje je toliko sna�no i �vrsto da izdr�ava sve tvoje pogreške i napade izvana?" Iako je navedeno pitanje veoma jednostavno i o�ito, o njemu nikada nisam razmišljao. Doista me je potreslo. Znaš Otto, smatram kako je najve�i uspjeh u dosadašnjem radu SoL-a sam SoL. SoL je zajednica. Neki su ljudi zbog sudjelovanja u toj zajednici izgubili posao. Prva pomisao je da �e takav doga�aj prekinuti i uništiti rad na organizacijskom u�enju u tim kompanijama obzirom da su ljudi pametna bi�a te kada netko izgubi posao zato što se bavio nekim novim idejama, bez obzira koliko one zanimljive bile i bez obzira koliko zanimljive rezultate davale, za o�ekivati je da �e drugi ljudi "nau�iti lekciju" i usmjeriti svoje djelovanje u drugom pravcu. Navedeno je u skladu s prevladavaju�om "teorijom eksternog nagra�ivanja", zar ne? No, dogodilo se nešto sasvim suprotno. U tim istim organizacijama u kojima su nekada pojedinci radi koncepcije organizacijskog u�enja gubili posao, danas �itavi timovi rade upravo na uvo�enju te koncepcije u svakodnevno poslovanje. Štoviše, te iste organizacije danas promoviraju svoje lidere do mjesta predsjednika uprave baš zbog sudjelovanja u razvoju koncepcije organizacijskog u�enja. Zanimljivo, zar ne?
Njegovo mi je pitanje pomoglo da kona�no shvatim što smo zapravo u SoL-u postigli, ponekad namjerno, a ponekad slu�ajno, svih ovih godina. Sa�eto u jednu misao, moglo bi se re�i kako poti�emo razvoj u�e�ih zajednica u kojima sudjeluju ljudi s dubokim osje�ajem zajedni�ke posve�enosti, a ta ih posve�enost zatim podr�ava u njihovim nastojanjima. Kada smo osnovali SoL, još u doba kada je organizacija nosila naziv Center for Organizational Learning, naša je pozornost bila usmjerena na stvaranje u�e�ih laboratorija koji su se uglavnom bavili timskim radom. Klju�no pitanje u središtu našeg zanimanja je bilo sljede�e: "Mo�emo li stvoriti infrastrukturu koja �e podr�avati u�enje u timovima te u isto vrijeme integrirati u�enje i svakodnevni rad?" Iako navedeno pitanje i dalje dr�im zna�ajnim za daljnje istra�ivanje, shvatio sam kako sama infrastruktura u velikoj mjeri utje�e na timski rad. U skladu s time, trebalo bi preformulirati problem: "Na koji na�in je mogu�e spoznaju ostvarenu unutar jednog tima distribuirati u druge dijelove organizacije, tj. u druge timove?" Danas je potpuno jasno kako ideja u�e�ih zajednica nadilazi razinu "tima" te kako je infrastruktura koja podr�ava razvoj, odr�anje i rast u�e�ih zajednica veoma, veoma zna�ajna.
Infrastruktura za u�enje
Što �ini "infrastrukturu za u�enje" o kojoj stalno govorimo? U prvom redu to su skupovi. Okupljanja ve�eg broja ljudi na jednom mjestu. Godišnja okupljanja su va�na, jednako kao i manja, �ešï¿½a okupljanja. Petodnevni Core Course dovoljno je široko okupljanje na kojem je mogu�e shvatiti kako se istinsko iskustvo inovacije, uzbu�enja ili prisnosti ne mo�e pripisati isklju�ivo našem pozitivnom mišljenju o samo jednoj osobi. Na takvim skupovima me�u ljudima struji neka posebna energija. Nadalje, infrastruktura za širenje informacija je tako�er va�na za razvoj zajednice, te je stoga po�eljno da pisani materijali kolaju me�u �lanovima. Field Book (knjiga Peta disciplina u praksi - op.ur.) je vrlo va�na za razvoj u�e�ih zajednica.
No, treba naglasiti kako su mitovi i pri�e oduvijek bili najsna�niji mediji uz pomo� kojih su se kroz povijest izgra�ivale zajednice. Iako se sadr�aj pri�a mo�e prenositi elektroni�kim medijima ili knjigom, prenošenje u�ivo je posebno va�no jer tada sama pri�a postaje medij. Nešto se posebno, osobno, prisno i zna�ajno doga�a me�u ljudima kada si me�usobno prenose pri�e.
Prošle smo godine tako organizirali Champions Workshop, trodnevnu radionicu za predsjednike uprava na kojoj se dogodilo nešto doista posebno. Tom prilikom u meni se rodilo jedno iznimno duboko iskustvo kojeg �u se sje�ati cijeloga �ivota.
Svaku ve�er smo sjedili oko vatre. Radionica je bila pa�ljivo osmišljena, boravili smo na prekrasnom mjestu u prirodi i koristili se posebno razra�enim alatima i metodama. Osim mene, u vo�enju je sudjelovao i Fred Kofman, osoba koja jako dobro zna na koji na�in ljude odvesti u dubine reflektivnog promišljanja te im pojasniti va�nost tog prostora za vo�enje poslovanja u koje su svakodnevno uklju�eni. Najzna�ajniji trenuci koje nitko od nas nikada ne�e zaboraviti dogodili su se upravo za tih ve�eri, kada smo u krugu sjedili oko vatre. Fred je okupljenima postavljao jednostavna pitanja, otvaraju�i pritom mogu�nost da govore o �emu god su htjeli. U te dvije ve�eri nitko od prisutnih nije prozborio ni rije�i o poslu, iako su za to imali prilike. Teme o kojima se govorilo isklju�ivo su se odnosile na doga�aje iz �ivota svakog pojedina�no.
Ljepota ovih razgovora proizlazila je iz njihove jednostavnosti. Ljudi su postavljali jedan drugome pitanja te pri�ali jednostavne, stvarne pri�e proizašle iz njihovog �ivotnog iskustva. Razgovor je bio oslobo�en od svih koncepcija i mentalnih modela. Odrasli ljudi, odgovorni za milijarde dolara, u tim su trenucima bili poput djeteta koje postavlja ona nevjerojatna, jednostavna i pomalo šašava pitanja. To je situacija koja se u našoj kulturi veoma rijetko doga�a, kada pri�a istovremeno postaje sadr�aj i medij. Sam �in pripovijedanja osobnog iskustva iznimno je dojmljiv.
© C.Otto Scharmer, 2005. For Croatia © Novem d.o.o.
Materijal drawn from web site www.dialogonleadership.org
Republished by permission.
Prijevod: Cleo - jezici i informatika, Zagreb
Lektura: Sanjin Lukari�
Uredio: Marko Lu�i�