Eric von Hippel, profesor s MIT-a, ugledni je struďż˝njak na podruďż˝ju razvoja novih proizvoda (istraďż˝uje na koji se naďż˝in radikalne, nove ideje ukorjenjuju unutar nekog sustava te zašto sustavi "ubijaju" neke od takvih ideja) i prije svega, veoma zanimljiva osoba. Prilikom nedavnog razgovora postavio mi je iznenaďż˝ujuďż˝e pitanje: "Peter, što je to nešto koje nitko, od dana kada si osnovao SoL, nije mogao zaustaviti? To nešto koje je toliko snaďż˝no i ďż˝vrsto da izdrďż˝ava sve tvoje pogreške i napade izvana?" Iako je navedeno pitanje veoma jednostavno i oďż˝ito, o njemu nikada nisam razmišljao. Doista me je potreslo. Znaš Otto, smatram kako je najveďż˝i uspjeh u dosadašnjem radu SoL-a sam SoL. SoL je zajednica. Neki su ljudi zbog sudjelovanja u toj zajednici izgubili posao. Prva pomisao je da ďż˝e takav dogaďż˝aj prekinuti i uništiti rad na organizacijskom uďż˝enju u tim kompanijama obzirom da su ljudi pametna biďż˝a te kada netko izgubi posao zato što se bavio nekim novim idejama, bez obzira koliko one zanimljive bile i bez obzira koliko zanimljive rezultate davale, za oďż˝ekivati je da ďż˝e drugi ljudi "nauďż˝iti lekciju" i usmjeriti svoje djelovanje u drugom pravcu. Navedeno je u skladu s prevladavajuďż˝om "teorijom eksternog nagraďż˝ivanja", zar ne? No, dogodilo se nešto sasvim suprotno. U tim istim organizacijama u kojima su nekada pojedinci radi koncepcije organizacijskog uďż˝enja gubili posao, danas ďż˝itavi timovi rade upravo na uvoďż˝enju te koncepcije u svakodnevno poslovanje. Štoviše, te iste organizacije danas promoviraju svoje lidere do mjesta predsjednika uprave baš zbog sudjelovanja u razvoju koncepcije organizacijskog uďż˝enja. Zanimljivo, zar ne?

Njegovo mi je pitanje pomoglo da konaďż˝no shvatim što smo zapravo u SoL-u postigli, ponekad namjerno, a ponekad sluďż˝ajno, svih ovih godina. Saďż˝eto u jednu misao, moglo bi se reďż˝i kako potiďż˝emo razvoj uďż˝eďż˝ih zajednica u kojima sudjeluju ljudi s dubokim osjeďż˝ajem zajedniďż˝ke posveďż˝enosti, a ta ih posveďż˝enost zatim podrďż˝ava u njihovim nastojanjima. Kada smo osnovali SoL, još u doba kada je organizacija nosila naziv Center for Organizational Learning, naša je pozornost bila usmjerena na stvaranje uďż˝eďż˝ih laboratorija koji su se uglavnom bavili timskim radom. Kljuďż˝no pitanje u središtu našeg zanimanja je bilo sljedeďż˝e: "Moďż˝emo li stvoriti infrastrukturu koja ďż˝e podrďż˝avati uďż˝enje u timovima te u isto vrijeme integrirati uďż˝enje i svakodnevni rad?" Iako navedeno pitanje i dalje drďż˝im znaďż˝ajnim za daljnje istraďż˝ivanje, shvatio sam kako sama infrastruktura u velikoj mjeri utjeďż˝e na timski rad. U skladu s time, trebalo bi preformulirati problem: "Na koji naďż˝in je moguďż˝e spoznaju ostvarenu unutar jednog tima distribuirati u druge dijelove organizacije, tj. u druge timove?" Danas je potpuno jasno kako ideja uďż˝eďż˝ih zajednica nadilazi razinu "tima" te kako je infrastruktura koja podrďż˝ava razvoj, odrďż˝anje i rast uďż˝eďż˝ih zajednica veoma, veoma znaďż˝ajna.

Infrastruktura za u�enje

Što ďż˝ini "infrastrukturu za uďż˝enje" o kojoj stalno govorimo? U prvom redu to su skupovi. Okupljanja veďż˝eg broja ljudi na jednom mjestu. Godišnja okupljanja su vaďż˝na, jednako kao i manja, ďż˝ešďż˝a okupljanja. Petodnevni Core Course dovoljno je široko okupljanje na kojem je moguďż˝e shvatiti kako se istinsko iskustvo inovacije, uzbuďż˝enja ili prisnosti ne moďż˝e pripisati iskljuďż˝ivo našem pozitivnom mišljenju o samo jednoj osobi. Na takvim skupovima meďż˝u ljudima struji neka posebna energija. Nadalje, infrastruktura za širenje informacija je takoďż˝er vaďż˝na za razvoj zajednice, te je stoga poďż˝eljno da pisani materijali kolaju meďż˝u ďż˝lanovima. Field Book (knjiga Peta disciplina u praksi - op.ur.) je vrlo vaďż˝na za razvoj uďż˝eďż˝ih zajednica.

No, treba naglasiti kako su mitovi i priďż˝e oduvijek bili najsnaďż˝niji mediji uz pomoďż˝ kojih su se kroz povijest izgraďż˝ivale zajednice. Iako se sadrďż˝aj priďż˝a moďż˝e prenositi elektroniďż˝kim medijima ili knjigom, prenošenje uďż˝ivo je posebno vaďż˝no jer tada sama priďż˝a postaje medij. Nešto se posebno, osobno, prisno i znaďż˝ajno dogaďż˝a meďż˝u ljudima kada si meďż˝usobno prenose priďż˝e.

Prošle smo godine tako organizirali Champions Workshop, trodnevnu radionicu za predsjednike uprava na kojoj se dogodilo nešto doista posebno. Tom prilikom u meni se rodilo jedno iznimno duboko iskustvo kojeg ďż˝u se sjeďż˝ati cijeloga ďż˝ivota.

Svaku veďż˝er smo sjedili oko vatre. Radionica je bila paďż˝ljivo osmišljena, boravili smo na prekrasnom mjestu u prirodi i koristili se posebno razraďż˝enim alatima i metodama. Osim mene, u voďż˝enju je sudjelovao i Fred Kofman, osoba koja jako dobro zna na koji naďż˝in ljude odvesti u dubine reflektivnog promišljanja te im pojasniti vaďż˝nost tog prostora za voďż˝enje poslovanja u koje su svakodnevno ukljuďż˝eni. Najznaďż˝ajniji trenuci koje nitko od nas nikada neďż˝e zaboraviti dogodili su se upravo za tih veďż˝eri, kada smo u krugu sjedili oko vatre. Fred je okupljenima postavljao jednostavna pitanja, otvarajuďż˝i pritom moguďż˝nost da govore o ďż˝emu god su htjeli. U te dvije veďż˝eri nitko od prisutnih nije prozborio ni rijeďż˝i o poslu, iako su za to imali prilike. Teme o kojima se govorilo iskljuďż˝ivo su se odnosile na dogaďż˝aje iz ďż˝ivota svakog pojedinaďż˝no.

Ljepota ovih razgovora proizlazila je iz njihove jednostavnosti. Ljudi su postavljali jedan drugome pitanja te priďż˝ali jednostavne, stvarne priďż˝e proizašle iz njihovog ďż˝ivotnog iskustva. Razgovor je bio osloboďż˝en od svih koncepcija i mentalnih modela. Odrasli ljudi, odgovorni za milijarde dolara, u tim su trenucima bili poput djeteta koje postavlja ona nevjerojatna, jednostavna i pomalo šašava pitanja. To je situacija koja se u našoj kulturi veoma rijetko dogaďż˝a, kada priďż˝a istovremeno postaje sadrďż˝aj i medij. Sam ďż˝in pripovijedanja osobnog iskustva iznimno je dojmljiv.