Radionice stoga predstavljaju veoma snaďż˝an alat jer su one zapravo mali mikrosvjetovi. Kada smo na MIT-u zapoďż˝eli s provoďż˝enjem Five-Day Course radionica, nastojali smo da one budu šireg opsega s veďż˝im brojem sudionika, obzirom da smo Fred (Kofman), Bill (Isaacs) i ja nauďż˝ili što se sve moďż˝e postiďż˝i putem interakcija licem-u-lice. Okupite li veďż˝i broj sudionika na jednom mjestu u razdoblju od tri do ďż˝etiri dana, i osigurate li im dovoljan broj kvalitetnih razgovora, iz tih interakcija moďż˝e proizaďż˝i poseban oblik kolektivne prisnosti. Naďż˝alost, takvu vrstu povjerenja ne moďż˝ete izgraditi u organizaciji s tisuďż˝u ili stotinu tisuďż˝a djelatnika ako se iskljuďż˝ivo koristite interakcijama licem-u-lice. Morate stvoriti neki oblik transpersonalne prisnosti, prije negoli interpersonalne prisnosti. Stoga moja hipoteza glasi: uistinu je moguďż˝e osloboditi i odrďż˝avati takvu vrstu energije u bilo kojem radnom okruďż˝enju zato što ta energija dolazi od ljudi te prolazi kroz ljude. Ovdje se oďż˝ito radi o posebnom aspektu ljudskog postojanja. To nije nikakva pretpostavka niti nešto posebno novo. Jednostavno smatram kako je industrijsko doba uspjelo u svom skrivenom naumu da potajno uguši tu generativnu sposobnost.


III. Sustav misli je iznad �ivota samog

Jesi li imao prilike proďż˝itati knjigu Changing Consciousness Davida Bohma? Radi se o kratkoj knjizi s mnoštvom fotografija u kojoj nema mnogo teksta, svega 50-ak stranica. To je posljednja knjiga koju je napisao prije smrti. David je u radu suraďż˝ivao s fotoreporterom koji je za potrebe knjige fotografirao ljude iz cijeloga svijeta. Djelo govori o evoluciji kolektivne misli, o ulozi kulture u stvaranju paradigme, te o utjecaju paradigme na naše iskustvo ďż˝ivota. Vrlo su dojmljive fotografije ljudi koji dolaze iz razliďż˝itih plemenskih kultura koje su zatim stavljene u odnos s fotografijama ljudi koji dolaze iz napredne industrijske kulture. Posebno je dojmljivo kako ljudi iz "primitivnih" kultura doista djeluju vrlo sretno, za razliku od ljudi koji dolaze iz tzv. "naprednih" kultura.

Smatram kako uopďż˝e nismo svjesni što smo sve izgubili u industrijskoj eri, te da ne vidimo duboko nezadovoljstvo koje prati ovo naše vrijeme. Kada provedete neko vrijeme s ljudima u Africi, spoznate da postoji drugaďż˝ija vrsta energije. Za vrijeme seminara Leadership and Mastery susretali smo se s grupom iz Ugande koja se bavila razvojem sela, te se u radu koristila istim alatima kao i mi - vizijom i sistemskim razmišljanjem. Pokazali su nam fotografije ljudi koji su svoje osobne vizije ucrtavali na kolibama. Svake godine bi otprilike ďż˝etvero njih dolazilo u SAD gdje bi u razdoblju od ďż˝etiri do šest tjedana pohaďż˝ali intenzivan trening. Smiješno je bilo što bi se mi predavaďż˝i meďż˝usobno gotovo "potukli" u ďż˝elji da predajemo upravo tim ljudima. Naime, njihovo sudjelovanje na radionicama širilo bi svjetlost u prostoriji, a ta posebna energija se najbolje oďż˝itovala u naďż˝inu na koji su se smijali. Bila je to pomalo šašava situacija. No, oni se uistinu smiju drugaďż˝ije od nas. Kada sam upoznao Louisa van der Merwea iz Juďż˝noafriďż˝ke Republike, priďż˝ao sam mu o ljudima iz Ugande te rekao: "Louise, oni se doista smiju drugaďż˝ije. Njihov je smijeh 'puniji' od našega!" Louis se na to nasmijao, te odgovorio: "Peter, sjeti se da oni nikada nisu upoznali Johna Calvina." (John Calvin, francuski teolog u doba Reformacije, tvorac sustava Kršďż˝anske teologije koji se naziva kalvinizam - op.ur.)

Nikada neďż˝u zaboraviti tu reďż˝enicu. Nikada nisu upoznali Johna Calvina. Stroga podjela na ispravno/neispravno u osnovi je rigidnog, dualistiďż˝kog pogleda na ďż˝ivot koji rezultira u propuštanju istinske biti ďż˝ivota - tajnovitosti, neriješenog, dinamike, nereda i zbrke stvarnoga ďż˝ivota. "Primitivne" kulture ne koriste opisanu paradigmu. Njihova je svijest povezana s prirodom. Naravno, u njihovim ďż˝ivotima postoje neki rituali i odreďż˝ene dogme, no slijede ih na drugaďż˝iji naďż˝in koji mi zapadnjaci nismo sposobni cijeniti. ďż˝ini mi se kako oni, za razliku od naših sustava promišljanja, nikada ne zatomljuju ďż˝ivot. Mi na ďż˝ivot zapravo ne gledamo kao na kljuďż˝nu vitalnu energiju te na taj naďż˝in zapravo gubimo. Ne otkrijemo li iznova tu istinu, tada zaista neďż˝e biti nade da stvorimo mudrost i razumijevanje koji su primjereni našoj moďż˝i. Naravno da se ne trebamo vraďż˝ati unazad i postati primitivna kultura. No, postoji nešto što mi kao ljudska biďż˝a moramo doseďż˝i, a ako to ne uradimo naša ďż˝e nas vlastita moďż˝ uništiti. Iskreno, mislim da za nas nema previše nade.