Transsubjektivna prisnost

COS: Naveo si razliku izmeďż˝u intersubjektivne i transsubjektivne prisnosti. Volio bih da mi pojasniš tu razliku te kako ona utjeďż˝e na velike sustave.

Peter Senge: Prisnost drďż˝im zanimljivom koncepcijom koju moďż˝emo dalje nadograďż˝ivati jer je, prije svega, neobiďż˝na. Iako rijeďż˝ prisnost ne koristimo ďż˝esto uz rijeďż˝ organizacija, ona predstavlja stvarno ljudsko iskustvo te je stoga znaďż˝ajna za razmatranje. Prisnost je povezana sa sigurnošďż˝u, nekom vrstom privatnosti i svetosti osobnog iskustva, s poštovanjem malih stvari, te sa stvarnim iskustvom. Iskustvo prisnosti obiďż˝no se dostiďż˝e u odnosima jedan-na-jedan ili u malim timovima. Ljudi koji su sudjelovali u radu posebnih timova ďż˝esto govore: "Iskreno mogu reďż˝i kako me ovi ljudi poznaju bolje od vlastite supruge. Zajedno smo prošli kroz teške i stresne situacije." Smatram kako iskustvo prisnosti nadilazi pojedinaďż˝ne okolnosti. Smatram kako je moguďż˝e ostvariti prisnost sa ďż˝ivotom. Kada govorim o "transosobnoj", odnosno "transsubjektivnoj" prisnosti, tada se na jednoj razini radi o metafori, a na drugoj o stvarnom iskustvu.

U smislu metafore radi se o sljedeďż˝em: ako stotinjak ljudi provede zajedno nekoliko dana, te ako se pritom ne stignu upoznati i zapamtiti imena prisutnih, te ako unatoďż˝ tome skup napuste s osjeďż˝ajem prisnosti, tada moďż˝emo konstatirati kako se dogodilo nešto doista zanimljivo. Prvo, otkrili smo kako je moguďż˝e dostiďż˝i posebno stanje ljudskog duha unutar okruďż˝enja gdje se to baš ne moďż˝e oďż˝ekivati. Drugo, iskustvo prisnosti ne moďż˝ete jednostavno pripisati "ljudima s kojima ste razgovarali, onome što su oni ďż˝inili, kako su se osjeďż˝ali, kako su se prema vama odnosili te da li su vas slušali". Prisnost ďż˝esto nastaje putem paďż˝ljivog slušanja, no to se prije odnosi na interpersonalnu nego na transpersonalnu razinu.

Naše su institucije pokretane strahom

Ljudi doista mogu iskusiti prisnost na radionici na kojoj prisustvuje stotinjak osoba. Ta se prisnost ne moďż˝e objasniti na temelju interpersonalnih interakcija, što nas navodi da mislimo kako je ona ostvariva u širokom opsegu. Moďż˝da je ipak moguďż˝e biti dijelom neke organizacije i pritom ne osjeďż˝ati strah. Osobno smatram kako je Demming bio u pravu kada je tvrdio da je strah dominantan osjeďż˝aj koji proďż˝ima tradicionalni sustav upravljanja organizacijama, te da iz tog osjeďż˝aja tradicionalni sustav crpi svoju moďż˝ i energiju. Smatram kako su naše institucije pokretane strahom. Svakodnevno se susreďż˝emo sa strahom: strahom od pogreške, strahom da se ne osramotimo, strahom da neďż˝emo biti promaknuti, strahom od...

COS: ...otkaza!

Peter Senge: Strah od otkaza, gubljenja zaposlenja. Sve to poďż˝inje u najranijoj dobi, u školskim klupama. Strah od neprihvaďż˝anja. Govorimo o ďż˝alosnoj situaciji koja nam zapravo nudi objašnjenje zašto ljudi na fotografijama u Bohmovoj knjizi izgledaju tako nesretno. Pritom ne mislim da se tu radi o "zakonu univerzuma" po kojem nam je suďż˝eno da budemo nesretni. Zašto sreďż˝a ne bi bila dominantan osjeďż˝aj unutar svakog društva? Ne pada mi napamet niti jedan pravi razlog. Strah je normalna pojava samo u onim situacijama u kojima je strah potreban.

Doista nova i znaďż˝ajna faza u razvoju ljudskog društva zapoďż˝ela je s pojavom zajednice koja se u svojoj suštini nije temeljila na strahu od smrti, veďż˝ je na smrt gledala iskljuďż˝ivo kao na "novu okolnost". Moguďż˝e je da se trebamo bojati smrti, no smatram kako taj osjeďż˝aj ne bi trebao biti suština našeg postojanja. Kada ďż˝ovjek bolje o tome razmisli, shvati koliko je sve to zapravo ďż˝udno i bizarno. Iskustva sreďż˝e, ekstaze i mira smatramo "ďż˝udnima i neobiďż˝nima"! Obiďż˝no ih pojašnjavamo izvanjskim okolnostima - korištenjem opijata, promaknuďż˝em, nasljedstvom. Razmislimo malo o tome! O tome što naša kultura definira "neobiďż˝nim" ili pak "normalnim". Tjeskoba je normalna pojava, a sreďż˝a neobiďż˝na pojava. Opisano stanje je doista bizarno! To je prava ostavština industrijskog društva. Uopďż˝e ne shvaďż˝amo koju smo cijenu do sada platili, te koju nastavljamo plaďż˝ati za naš tzv. "razvoj".