Budućnost coachinga: jačanje negativnih trendova

Rey Carr Rey Carr, poslovni savjetnik, mentor i coach, osnivač tvrtke Peer Resources i glavni urednik publikacija The Peer Bulletin, The Coaching News, The Mentor News, The Peer News.

Vjerujem kako dobronamjerni, inovativni i kompetentni pioniri ni u najluđim snovima nisu mogli predvidjeti trenutačne trendove u coaching industriji. Iako će neki od tih trendova vjerojatno pozitivno utjecati na privlačnost coachinga, drugi će - a na njih ću se posebno usredotočiti u ovome tekstu - vrlo vjerojatno odbiti ljude od ideje da se okrenu ovoj jedinstvenoj metodi osobnog razvoja. S obzirom na to da će spomenuti trendovi dramatično utjecati na budućnost coachinga, detaljno ću ih istražiti u nastavku teksta te ću predložiti posebne pristupe kako bi se coaching tehnika očuvala u mainstreamu osobnog razvoja ljudi.

Kao pisac ovog teksta nisam ni jedini niti prvi koji je identificirao negativne trendove u coachingu. Primjerice, u Peer Bulletinu br. 194 od 2. studenog 2010. godine autorica i coach Jan Newcomb identificirala je pet „uznemirujućih“ trendova:
1. neprihvatljive marketinške prakse,
2. tvrdnja kako je riječ o „krajnjoj“ odnosno „ultimativnoj“ praksi - svojevrsnoj panaceji,
3. upitna vjerodostojnost institucija koje se bave certifikacijom i akreditacijom,
4. neiskusni coachevi,
5. neprimjerena implementacija prakse od strane profesionalaca obučenih u nekim drugim disciplinama.

Pet trendova koje je identificirala Jan Newcomb te šest trendova koje sam osobno identificirao za potrebe specijalnog izdanja časopisa The Future of Coaching: povećanje broja coacheva, stvaranje coaching niša, sve više sustava za kvalifikaciju, "navala parazita“, pogrešno imenovane prakse, te isključive prakse coaching organizacija - sve snažnije negativno utječu na stručnu javnost osnažujući pritom cinizam i kritičko sagledavanje prakse čime se umanjuje i slabi ugled coachinga stečen u proteklim godinama.


Povećanje broja coacheva

Za coaching slobodno možemo kazati kako je riječ o jednoj od najbrže rastućih industrija u svijetu. Pa ipak, još se uvijek ne zna točan broj osoba koje su aktivno involvirane u coaching karijeru unatoč tome što taj broj presudno utječe na negativne trendove navedene u ovom tekstu te unatoč tome što u javnosti vjerojatno oslabljuje vjerodostojnost prakse. Stoga sam se u članku Coaching Statistics, Facts, Guesses, Conventional Wisdom and the State of the Industry objavljenom sad već davne 2008. godine oslonio na različite izvore kako bih došao do približnih procjena prema kojima se tada moglo zaključiti da u coaching industriji SAD-a djeluje približno 40.000 poslovnih coacheva, te još toliko u drugim zemljama širom svijeta. Četiri godine kasnije do sličnog broja došli su u ICFu - International Coach Federationu - te je ta brojka temeljem studije 2012. ICF Global Coaching Study procijenjena na 47.500 business coacheva.

Međutim, čini se kako ICF-ova procjena iz 2012. godine ne prikazuje realno stanje na terenu jer:
1. podcjenjuje broj neformalnih coacheva u svijetu koji na tržištu također nude svoje usluge,
2. ne uključuje osobe koje se bave nekim oblikom coachinga, a nisu ispunile anketu ICF-a.