Zašto je umjetnost, osim samim umjetnicima, va�na i drugim subjektima društvene zajednice, primjerice, dr�avnim institucijama ili privrednim organizacijama? Zašto bi lideri i menad�eri trebali više znati o umjetnosti i umjetnicima? Godinama sam o tome razmišljao, a neke misli nedavno sam i zapisao. U uvodniku ovog kratkog �lanka moram napomenuti da se nisam bavio bilo kakvim "istra�ivanjem" u ovoj domeni, ve� da se radi o osobnim gledištima na situaciju stvorenim na temelju osobnog iskustva koje sam stekao kao slikar amater i klini�ki psiholog koji je cijeloga �ivota propitkivao na koji na�in umjetnost i umjetni�ka aktivnost utje�u na moj �ivot kao i �ivote drugih ljudi s kojima sam sura�ivao.
U tekstu opisane višestruke "funkcije" umjetnosti i umjetnika, ako ih mogu tako nazvati, me�usobno se preklapaju i utje�u jedna na drugu. Razmatrat �u ih odvojeno, kako bi bolje istaknuo njihovu razli�itost koja se otkriva tek pošto �ovjek po�ne dublje promišljati o ovoj temi.
1. Umjetnost i umjetnici poti�u nas da "više vidimo", "više �ujemo" i "više osjetimo" od onoga što se doga�a u nama i oko nas.
U sklopu osobnog obrazovanja, umjetnici kontinuirano proširuju percepciju i izra�aj pa se njihova osnovna društvena uloga stoga ogleda u tome da poma�u ljudima proširiti osobne vidike i do�i u dodir s internim i eksternim silama koje ina�e vjerojatno ne bi primijetili. Navedeni aspekt posebno se odnosi na vizualnu umjetnost, ali je jednako va�an i u glazbi te kazališnim izvedbama.
�ini se kako kompozitori i glumci, poput slikara i kipara, moraju vidjeti i �uti prije nego po�nu stvarati. Stoga se mnoge vje�be, koje poma�u umjetnicima bolje "vidjeti", mogu primijeniti i u situacijama lošeg upravljanja koje se uobi�ajeno javljaju zbog toga što lideri i menad�eri ne mogu "uvidjeti" što se oko njih doista doga�a.
2. Umjetnost mo�e i treba biti uznemiruju�a, provokativna, šokantna, ali i inspirativna.
Stremiti prema stabilnosti i predvidljivosti okru�enja u prirodi je naše kulture. Svi mi uglavnom smo za�ahureni u prividnu sigurnost našeg zaposlenja, društvenog statusa i �lanstva u raznim udru�enjima, naše etni�ke pripadnosti, religije i obitelji, a te �ahure odre�uju našu percepciju stvarnosti i ono što smatramo primjerenim gledanjem i razmišljanjem u pojedinoj situaciji.