Liderstvo i improvizacija: pouke jazza

Frank J. Barett Frank J. Barett, doktor znanosti, profesor menad�menta na Graduate School of Business and Public Policy, Monterey, Kalifornija i gostuju�i profesor na Harvard Business School. Academy of Management nagradila ga je 2003. godine nagradom Best Paper Award za najbolji stru�ni �lanak godine na podru�ju Leadership & Complexity.

Autor u tekstu pojašnjava inovativni model liderstva utemeljen na metafori improvizacije u jazzu. Razmatra smisao improvizacije u jazz muzici i ukazuje na sliďż˝nosti ďż˝ivota i rada menadďż˝era i jazz muziďż˝ara buduďż˝i da se i jedni i drugi ďż˝esto susreďż˝u s nestrukturiranim situacijama. Takoďż˝er pojašnjava na koji se naďż˝in ta ista metafora moďż˝e primijeniti u drugim podruďż˝jima organizacijskog ďż˝ivota.


Tranzicija od industrijskog prema društvu znanja primorala nas je da se suoďż˝imo s dosad nezabiljeďż˝enim izazovima. A ako nas je postindustrijsko društvo iďż˝emu do sada nauďż˝ilo, onda je to da se pripremimo na nezamislivo!

U današnje vrijeme jedva odrďż˝avamo korak s brzim tehnološkim i trďż˝išnim promjenama te novim, radikalno drugaďż˝ijim pristupima organiziranju. Jasno je kako se zbog toga jedni s drugima moramo odnositi na posve drugaďż˝iji naďż˝in i pritom zaboraviti mnoge temeljne postavke industrijskog menadďż˝menta kako bi osmislili drugaďż˝ije pristupe upravljanju tvrtkama. Suoďż˝eni sa zahtjevnom potrebom koordiniranja specijalista raznih profila koji bi na nove probleme morali odgovoriti na novi naďż˝in, shvaďż˝amo da ďż˝ivimo u svijetu koji pred lidere i menadďż˝ere nameďż˝e kompleksne i ďż˝esto kontradiktorne izazove. U korporacijama koje smo nekada nazivali "agilnim gigantima", dizajniranje i implementacija strategije morali bi postati spontanom aktivnošďż˝u umjesto da su funkcijski odvojeni procesi.

Buduďż˝i da hijerarhijski autoritet polako ali sigurno slabi prepuštajuďż˝i mjesto autoritetu znanja, komandno-kontrolni model liderstva (eng.command and control) sve je manje primjenjiv. Stoga bi liderstvo prema metafori funkcioniranja jazz orkestra moglo biti jednim od novih modela koji ďż˝e uspješno odgovoriti zahtjevima vremena.

Metafora improvizacije jazza u sebi krije velike potencijale: lideri i menadďż˝eri ďż˝esto se nalaze u situacijama kada moraju spontano rješavati probleme, u hodu mijenjati nepotpune i tek upola formulirane planove, skakati s jedne teme na drugu prije nego im se uopďż˝e pruďż˝i prilika zaustaviti se i sagledati kuda ih sve to vodi. Stoga "sretne koincidencije" i "ugodna iznenaďż˝enja" uspješne improvizacije sve više postaju legitimnim izvorom uďż˝enja, ako ne i normom.

Rijeďż˝ "improvizacija" dolazi od latinske rijeďż˝i improvisus što znaďż˝i "nenadano" ili "nepredviďż˝eno". Improviziranje podrazumijeva primjerice sviranje bez nota. Muzika se istovremeno komponira i izvodi, nema prethodnih proba ni prilike da se ideje unaprijed razrade. Buduďż˝i da je improvizacija po svojoj prirodi nepouzdana, takav pristup muziciranju - prema trenutnom nadahnuďż˝u - podrazumijeva da se spremno ulazi u rizik eksperimenta.