Klju�no obilje�je posljednjeg desetlje�a glasni su pozivi na promjene. �ini se, naime, kako su se alarmantni revolucionarni glasovi zavukli u svaku poru �ivota: religiju, politiku, društvo i gospodarstvo, glasno se izruguju�i svemu što se doga�alo i kako je bilo u prošlosti. S druge strane, govori se da je budu�nost neizvjesna i nepredvidiva što otvara prostor velikim u�iteljima i stru�njacima koji "u potocima" nude �arobna rješenja za upravljanje revolucionarnim promjenama.
Na njihov poticaj, mnogi lideri i menad�eri napuštaju drevne istine, uhodane metode i vrijednosti, samo kako bi na kraju shvatili da su uhva�eni u zamku "majstora" promjene koji stvaraju zbrku u stru�noj javnosti. Stoga je krajnje vrijeme da netko apelira da se nepromišljene promjene što prije zaustave.
U najmanju ruku trebali bismo zastati i promisliti. Iako se ovaj tekst obra�a poslovnim ljudima u biznisu, njihov (naš) svijet ne postoji u nekom vakuumu. Poslovni subjekti moraju razumjeti promjene i prilagoditi se novonastalim situacijama u okru�enju. Biznis je uvijek izlo�en promjenama. Organizacije koje to ne shvate i ne vide kako su promjene stalna mijena kojom treba upravljati, prije ili kasnije suo�it �e se s nekom nekontroliranom revolucijom.
U mnogim poslovnim organizacijama lideri i menad�eri nemaju baš previše dodira s potroša�ima. Isto tako, gotovo da nemaju kontakta s ljudima iz proizvodnje koji izra�uju proizvode ili isporu�uju usluge. Lideri i menad�eri �ive u luksuznim uredima provode�i sate u društvu kolega, drugih menad�era koje nazivaju "�lanovima svoga tima", daleko od problema koji se ti�u promijenjene percepcije kupaca, nezadovoljstva radnika ili rješavanja reklamacija. Vrlo �esto lideri i menad�eri svoju oskudnu energiju troše na politi�ke igre i stjecanje ve�ih privilegija, umjesto na unaprje�enje poslovanja. Ponekad zdušno raspravljaju o neva�nim detaljima dok im istovremeno va�ni poslovi propadaju.
U takvom okru�enju tek se rijetki pojedinci usu�uju preuzeti rizike što neumitno vodi tome da brojne poslovne prilike odlaze u nepovrat. Od straha da od šume ne�e vidjeti drvo, mnogi lideri i menad�eri s vremenom po�inju sve ja�e vjerovati kako su konkurentske prednosti njihove tvrtke "šuma gordih hrastova" da bi potom ispalo kako je rije� tek o krhkim jelama. Njihov se biznis kre�e silaznom putanjom upadaju�i u sve ve�e i ve�e teško�e.
Izolirani od okoline u svojim prostranim uredima, vode�i ljudi tvrtke visokog su praga izdr�ljivosti na boli. Tek kada im organizacija izgubi najve�eg kupca, kada se suo�i s neprijateljskim preuzimanjem ili dramati�nim problemima (ne)likvidnosti, tek onda postaju spremni reagirati i pa�ljivo se posvetiti nastalim problemima. Tada kre�u u energi�nu akciju, osnivaju posebne radne grupe i anga�iraju konzultante kako bi pronašli spasonosnu panaceju.
Sve od samog vrha piramide na putu prema dolje, svaka razina menad�menta ima svoj prag izdr�ljivosti na boli koji ih pokre�e na akciju. A na najni�oj razini su radnici koji se ne smiju odupirati boli, ve� moraju �ivjeti s njome iz dana u dan. Radnici nemaju ovlasti da organiziraju radne grupe i anga�iraju konzultante. Teško im je, �esto i nemogu�e, zadobiti pa�nju nadre�enih menad�era koji kontroliraju resurse. Unato� tome, spremno podme�u svoja le�a pokušavaju�i u hodu riješiti stotine sitnih problema kako bi kupcima isporu�ili kvalitetne proizvode i usluge, a da pritom nikada ne dobiju priliku posvetiti se dubljim uzrocima problema s kojima se svakodnevno susre�u. U suštini, ma kako razni gurui tuma�ili osna�ivanje (engl. empowerment) , rije� je o tome da se radnicima "na prvoj liniji fronte", u borbi s konkretnim problemima, dozvoli da u�ine po svome u cilju pove�anja profita.