Umjetnost i liderstvo

Nancy J. Adler Nancy J. Adler, doktorica znanosti, umjetnica, profesorica međunarodnog menadžmenta na Sveučilištu McGill u Montrealu, poslovna
savjetnica, producentica filmova A Portable Life i Reinventing Our Legacy. Autorica je mnogobrojnih znanstvenih i znanstveno-stručnih tekstova
i knjiga od kojih su najpoznatije International Dimensions of Organizational Behavior i Women Managers Worldwide.

Dramatične promjene u društvu, gospodarstvu i tehnologiji prisiljavaju organizacije 21. stoljeća da se okrenu novim, spontanijim i inovativnijim pristupima vođenju. U ovom članku istražit ću zašto sve više kompanija uključuje umjetnike i umjetničke procese u strateško i svakodnevno liderstvo.

"MFA (eng. Master in Fine Arts) novi je MBA (eng. Master in Business Administration). U biznisu, obrazovanje u umjetnosti polako ali sigurno nadmašuje klasičnu poslovnu edukaciju." - Harvard Business Review (Pink, 2009.)


Nobelovac Elie Wiesel tijekom jednog intervjua zamoljen je da nešto kaže o svojim stajalištima u kontekstu mogućnosti ostvarenja mira na Bliskom Istoku. Nakon iznošenja poznate litanije o propuštenim prilikama, patnjama, ubojstvima i terorizmu, novinar mu je postavio posljednje pitanje: "G. Wiesel, jeste li izgubili nadu?" Na njegovo veliko iznenađenje, Wiesel je kratko i odlučno odgovorio: "Nisam!"

Ne skrivajući zbunjenost, iskusni je novinar nastavio: "Zbunjen sam. Objasnite mi kako je moguće da se još uvijek nadate? Posebice vi, koji ste desetljećima surađivao s obje strane i odlično razumijete opsege i veličinu prepreka, nepopustljivost obiju strana i rastući broj žrtava. Kako uspijevate održavati nadu?" Tihim, no sigurnim glasom, Wiesel je odgovorio: "Zato što je ljudski nadati se".

Nadu ne treba poistovjetiti s empirijskim zaključkom. Ona se ne rađa nakon večernjih vijesti i "analize prikupljenih informacija" nakon čega odlučujemo hoćemo li se ili nećemo nadati. Nada je suptilna kvaliteta koju ljudi unose u situacije, a lideri u svoje organizacije i u svijet.

Potreba za nadom nije ograničena na političku diplomaciju ili bliskoistočno traganje za mirom, već je susrećemo i u poslovnom svijetu. Međunarodni poslovni stratezi lidere i menadžere podučavaju kako održavati tzv. "nerazumna očekivanja" (tako se u poslovnom svijetu naziva nada), revno ih podsjećajući da kompanije ili nacije neće prosperirati ako ne razviju kvalitetne aspiracije.

Stoga se nameće pitanje: "Kako pretvoriti nadu u stvarnost?" "Po kojem to zakonu", pitaju poslovni stratezi, "konkurentnost zahtjeva gubitak nade?" (Hamel, 2000.). Obzirom na ekstremnu kompetitivnost svjetskog gospodarstva, je li razumno istovremeno težiti poslovnoj uspješnosti i dobrobiti društva? Iako u prošlosti takva stremljenja možda nisu bila realna, situacija se danas stubokom promijenila.