Liderstvo i improvizacija: pouke jazza

Frank J. Barett Frank J. Barett, doktor znanosti, profesor menadžmenta na Graduate School of Business and Public Policy, Monterey, Kalifornija i gostujući profesor na Harvard Business School. Academy of Management nagradila ga je 2003. godine nagradom Best Paper Award za najbolji stručni članak godine na području Leadership & Complexity.

Autor u tekstu pojašnjava inovativni model liderstva utemeljen na metafori improvizacije u jazzu. Razmatra smisao improvizacije u jazz muzici i ukazuje na sličnosti života i rada menadžera i jazz muzičara budući da se i jedni i drugi često susreću s nestrukturiranim situacijama. Također pojašnjava na koji se način ta ista metafora može primijeniti u drugim područjima organizacijskog života.


Tranzicija od industrijskog prema društvu znanja primorala nas je da se suočimo s dosad nezabilježenim izazovima. A ako nas je postindustrijsko društvo ičemu do sada naučilo, onda je to da se pripremimo na nezamislivo!

U današnje vrijeme jedva održavamo korak s brzim tehnološkim i tržišnim promjenama te novim, radikalno drugačijim pristupima organiziranju. Jasno je kako se zbog toga jedni s drugima moramo odnositi na posve drugačiji način i pritom zaboraviti mnoge temeljne postavke industrijskog menadžmenta kako bi osmislili drugačije pristupe upravljanju tvrtkama. Suočeni sa zahtjevnom potrebom koordiniranja specijalista raznih profila koji bi na nove probleme morali odgovoriti na novi način, shvaćamo da živimo u svijetu koji pred lidere i menadžere nameće kompleksne i često kontradiktorne izazove. U korporacijama koje smo nekada nazivali "agilnim gigantima", dizajniranje i implementacija strategije morali bi postati spontanom aktivnošću umjesto da su funkcijski odvojeni procesi.

Budući da hijerarhijski autoritet polako ali sigurno slabi prepuštajući mjesto autoritetu znanja, komandno-kontrolni model liderstva (eng.command and control) sve je manje primjenjiv. Stoga bi liderstvo prema metafori funkcioniranja jazz orkestra moglo biti jednim od novih modela koji će uspješno odgovoriti zahtjevima vremena.

Metafora improvizacije jazza u sebi krije velike potencijale: lideri i menadžeri često se nalaze u situacijama kada moraju spontano rješavati probleme, u hodu mijenjati nepotpune i tek upola formulirane planove, skakati s jedne teme na drugu prije nego im se uopće pruži prilika zaustaviti se i sagledati kuda ih sve to vodi. Stoga "sretne koincidencije" i "ugodna iznenađenja" uspješne improvizacije sve više postaju legitimnim izvorom učenja, ako ne i normom.

Riječ "improvizacija" dolazi od latinske riječi improvisus što znači "nenadano" ili "nepredviđeno". Improviziranje podrazumijeva primjerice sviranje bez nota. Muzika se istovremeno komponira i izvodi, nema prethodnih proba ni prilike da se ideje unaprijed razrade. Budući da je improvizacija po svojoj prirodi nepouzdana, takav pristup muziciranju - prema trenutnom nadahnuću - podrazumijeva da se spremno ulazi u rizik eksperimenta.