Svijet u predivnim bojama

Ian Sutherland Ian Sutherland, doktor znanosti na području sociologije i filozofi je, prodekan za istraživanje i direktor doktorskog programa na IEDC – Poslovnoj školi Bled, profesionalni glazbenik poznat kao osoba iz uskog kruga prvih svjetskih stručnjaka u Art & Leadership domeni. Suosnivač je i urednik magazina Music and Arts in Action.

Ustvrditi kako posljednjih desetak godina poslovni svijet potresaju skandali, bankroti i propadanja nije nešto novo. Tamo gdje smo očekivali čvrste temelje nailazimo na rahli pijesak. Iz dana u dan svjedočimo kako kumulativni efekti naših neuspjeha ugrožavaju globalno gospodarstvo i društvenu zajednicu svijeta.

Unatoč tome što mnogi i dalje vjeruju u žilavost i otpornost tržišta kao i u vladine pakete pomoći koji će navodno spasiti tvrtke i nacije iz financijskih poteškoća, bojim se - i u tome nisam sam - da sustavno zanemarujemo krizu samih temelja; nedijagnosticirani zloćudni tumor koji izjeda organizacije diljem svijeta ili ono što Henry Mintzberg naziva "gubitkom osjećaja zajedništva u organizacijama - osjećaja pripadnosti i brige o nečem što je veće od nas samih" (Harvard Business Review, 2009., Rebuilding Companies as Communities ). Mudri Henry odavno je prepoznao i imenovao taj zloćudni tumor organizacijskog života uzrokovan hiper-individualističkom poslovnom kulturom koja potiče i vrednuje pojedinačna postignuća te malo brine o zajednici; kulturu koja veliča pojedinca i njegove potrebe, zanemarujući dalekosežne posljedice i učinke na druge ljude. Zašto je tome tako? Prije svega zbog tragičnog zanemarivanja liderskih odgovornosti današnjih vođa!

Pod izlikom raznih tablica, organigrama, profitnih stopa i bonusa lideri i menadžeri izgubili su iz vida svrhu odnosno razlog postojanja organizacija kao i kulturološke spone ljudi koje povezuju organizacijsko tkivo u koherentnu cjelinu. Neoprezno se usredotočivši na kratkoročnu zaradu – koja isključivo koristi sve podjeljenijoj društveno-gospodarskoj eliti - zaboravili su na širu perspektivu organizacijskog života. Stoga je krajnje vrijeme da se odmaknemo i sagledamo stvari iz drugog kuta.

Godine 1893. Emile Durkheim, jedan od osnivača znanstvenog područja sociologije i organizacijskog razvoja, napisao je pionirsko djelo On the Division of Labour in Society (O podjeli rada u društvu). U tom djelu Durkheim osvještava činjenicu da se uspješnost i prosperitetnost ljudskoga roda temelji na jedinstvenoj ljudskoj sposobnosti razdjeljivanja, specijaliziranja i organiziranja posla – uloga, odgovornosti, zadataka, vještina i znanja. Kolektivno, to jest organizacijski, mnogo više postižemo nego pojedinačno!

Pa ipak, unatoč tome što veliča čovjekovu sposobnost organiziranja poradi ostvarivanja zajedničkih ciljeva, Durkheim istovremeno jasno i zloguko upozorava: izgubimo li jedinstvo koje proizlazi iz "harmonične artikulacije" naših uloga i odgovornosti, izgubimo li predanost zajedničkim ciljevima "...tada ono (sposobnost organiziranja, op.ur.) neće biti ništa više od puke hrpe pijeska koju će urušiti najmanji drhtaj ili najblaži povjetarac". Posljednjih godina svi zajedno iskusili smo spomenute drhtaje bolno uvidjevši kako su organizacije za koje smo vjerovali da stoje na čvrstim temeljima zapravo izgrađene na rahlom pijesku.