Mogućnost greške uvijek postoji: netko će možda pokušati izvoditi dionicu koja nije u suglasju s ostalima ili je suviše zahtjevna da bi je ostali izvođači pratili. Možda se nečije ideje neće dobro uklopiti u cjelinu i stvoriti kaos. Osim toga, rizična aktivnost improvizacije javna je jer se odvija pred publikom. Nema drugog pokušaja ni prilike da se situacija poboljša, da se promijene loši sadržaji ili bolje uskladi s drugim muzičarima. Iskoristiti materijale "na dohvat ruke" jedino je što izvođači mogu napraviti. Umjetnost improvizacije odnosi se dakle na umijeće snalaženja - isprobavanja, otkrivanja novih putova i povezivanja tog novog s ostalim dostupnim sadržajima.

Jazz improvizacija silno je uzbudljiva pustolovina. Kompozicija predstavlja tek osnovnu strukturu u kojoj se isprepliće mnoštvo spontanih interakcija dok anticipiranje sadržaja koji će naknadno uslijediti - na temelju interpretacije prethodnih muzičkih dionica - osigurava da se glazba "ne raspadne". Prateći note i ritam trenutačne izvedbe, svirači "pogađaju" što će se dalje događati stvarajući tako projekcije koje ih nastavlja voditi i utjecati na izbor o tome što će i kako će dalje svirati. U međuvremenu, u bilo kojem trenutku, izvođači mogu u kompoziciju unijeti sasvim neočekivane materijale koji će glazbu povesti u nekom drugom smjeru. Dakle, u okviru malobrojnih pravila i ograničenja muzičari se kontinuirano usklađuju i prešutno dogovaraju pazeći na tečnost izvedbe.



Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...