ML: Davno je to bilo... Možete li se na trenutak prisjetiti tih vremena, još u doba bivše Jugoslavije, kada je pokrenut za to vrijeme jedinstven i riskantan eksperiment?

DP: Inspiracija za ovaj jedinstveni pristup zasnovana je na dubokom uvjerenju da nam umjetnost pomaže, kao što je to rekao slavni profesor Edgar Schein, Doctor Honoris Causa naše poslovne škole, čuti više, vidjeti više i osjetiti više. U području liderstva i menadžmenta, kada su pojedinci i grupe uronjeni u kompleksnost i raznolikost, umjetnost nudi bogatiji, sofisticiraniji i senzitivniji pristup razvoju lidera. Umjetnost je inspirativna, provokativna i šokantna, podučava nas kako bolje i kvalitetnije promatrati i reflektirati.

Za posjeta Peteru Druckeru u Claremontu, SAD, u ranim 1990-im shvatila sam da smo na pravom putu. Otac modernog menadžmenta me tada uvjerio kako umjetnost doista pomaže ljudima da nauče više o sebi i da postanu boljim liderima i menadžerima. Vjerojatno znate da je Peter Drucker bio veliki ljubitelj i kolekcionar japanskih umjetnina te da je prvi susret s japanskom umjetnošću nazvao "čistom slučajnošću i čistom greškom". Često bi govorio o tome kako se jedne sunčane subote, u ljeto 1934. godine, zaustavio na putu kući s posla da bi pogledao, kako je očekivao, izložbu slika u Royal Academy na Burlington Arcade u Londonu. Umjesto toga, našao se na izložbi japanskih slikara gdje se osjetio "privučenim i dirnutim tom nepoznatom i egzotičnom umjetnošću".

Studentima na predavanjima redovno pričam ovu priču budući da vjerujem kako istinski odražava Druckerovo iskustvo "prosvjetljenja". Iako je Peter Drucker bio velikim poklonikom vizualne umjetnosti, već je pedesetih godina prošlog stoljeća počeo opisivati jedinstvena iskustva koja je doživljavao slušajući klasičnu glazbu, a koja je njemu predstavljala metaforu za krizni menadžment kada "svi moraju puhati u isti rog", dok je jazz smatrao metaforom za dobra vremena kada je improvizacija upravljačkog tima poželjna.

ML: Ne bih se baš složio s tom konstatacijom...

DP: Ni ja se s njom baš ne slažem. Istina je da se improvizacija nerijetko pokazuje jedinim pravim rješenjem za izlazak iz krize. No, u kontekstu ovog razgovora to i nije toliko bitno. Važna je činjenica da su vodeći mislioci na području liderstva i menadžmenta, gotovo prije pola stoljeća, počeli zagovarati povezivanje ove znanosti s umjetnošću.

ML: Na koji način filozofija IEDC-a o integraciji umjetnosti u edukativne programe odražava potrebe današnjih lidera i menadžera?

DP: Poslovna škola Bled pionirski je započela uključivati umjetnost i umjetničke procese u obrazovanje menadžera budući da smo odavno shvatili da tradicionalne menadžerske tehnike i vještine neće uspjeti na pravi način odgovoriti potrebama 21. stoljeća. Postalo je jasno da tradicionalni pristup obrazovanju lidera i menadžera ne uspijeva kvalitetno pripremiti pojedince na dinamične izazove poslovnog okruženja.

Štoviše, tradicionalni način obrazovanja često postaje preprekom jer izbjegava njegovati sofisticirane, duhovno orijentirane i društveno odgovorne perspektive koje u sebi sadrže bogatstvo estetske kompleksnosti stvarne menadžerske prakse. Zbog takve edukacije menadžeri upadaju u klopku jer se oslanjaju na racionalan, strogo ciljani način razmišljanja primarno usmjeren na brojke i novac. S druge strane, korištenje umjetnosti i umjetničkih procesa potiče perspektive koje uzimaju u obzir kompleksni humani aspekt organizacijskog života i globalizirani poslovni kontekst.