ML: Mislim da se radi o zahtjevnom zadatku. Praksa liderstva i menadžmenta u organizacijama 21. stoljeća više bi se trebala orijentirati na suptilne kategorije o kojim je teško čak i razgovarati. Što mislite o tome?

DP: Smatram da bi današnji menadžeri trebali češće "zastati" kako bi se odmakli od svakodnevnih aktivnosti i pomnije promislili o proživljenim iskustvima. Trebali bi se posvetiti promjenama kako bi odgonetnuli na koji će se način suočiti s neizvjesnostima u svijetu u kojem se pravila, postavke i ideologije kontinuirano mijenjaju. A sve to od njih traži prihvaćanje novog načina razmišljanja koje će ih pripremiti za ne-racionalne vještine i procese, za izuzetnu fleksibilnost i proaktivnost u suočavanju s kompleksnošću, kaosom i izazovima modernog vremena. Međutim, menadžerima još uvijek trebaju tradicionalne kompetencije u domeni analitičkog razmišljanja, procesnih i drugih sličnih znanja. No, sama po sebi takva znanja više nisu dovoljna.

Lideri 21. stoljeća moraju se hvatati u koštac sa stalnim promjenama u društvu i okruženju. Moraju svjesno poticati i utjecati na promjene te usklađivati poslovne i društvene interese. Više nego ikada ranije moraju se usredotočiti na kreativnost i inovativnost kao bi stvarali inspirativne vizije koje će druge ljude poticati na odgovorne akcije. U našoj školi umjetnost koristimo kao sredstvo razvoja navedenih osobina.

ML: Slažem se s vama da se ne može biti dobrim liderom bez prave vizije. Na koji način povezujete viziju i umjetnost?

DP: Dozvolite mi da citiram gostujuću profesoricu Nancy Adler koja je jednom prilikom rekla:

Veliki su umjetnici sposobni oslikati novi svijet prije nego on postane svima očigledan. Lideri se moraju slično ponašati. Moraju naučiti istu umjetničku disciplinu kako bi odgovorili na izazove i zacrtali moguća rješenja na tragu puta kojim se svijet kreće, umjesto da čekaju da im se dokazi o ispravnosti njihovih postupaka pojave na stolu. Prepuste li se čekanju dokazi koje traže vjerojatno će se pojaviti u vidu novih proizvoda i usluga konkurencije koja je predosjetila budućnost u nastajanju.

ML: O važnosti da se "predosjeti budućnost u nastajanju" često govore Scharmer i Senge. Stoga mi je razumno misliti kako umjetnost zasigurno pomaže u tom pred-osjećanju. Međutim, koliko je meni poznato IEDC nije jedina poslovna škola koja koristi sličan pristup kombiniranja umjetnosti s tradicionalnim poslovnim disciplinama?

DP: Istina. Sve je više poslovnih škola u svijetu koje polaznicima nude razne programe u kojima nastoje povezati umjetnost i biznis. Primjerice, MIT Sloan School of Management u Cambridgeu, Massachusetts, Desautels Faculty of Management pri McGill University u Montrealu, Graduate School of Management pri Clark University, Oxford Said Business School kao i Copenhagen Business School. No, IEDC je u svjetskim okvirima posebna po tome što u procesu edukacije lidera koristi mnogo više "umjetnosti" od drugih poslovnih škola te po tome što umjetnost doista i integrira u proces učenja umjesto pukog analiziranja, nabrajanja i uspoređivanja njenih obilježja primjenjivih u liderstvu.