Održavanje pozornosti, na glazbenike s kojima svirate i na dirigenta, zahtijeva vježbanje. Što bolje poznajete dionicu koju izvodite, što ste duže u orkestru i što ste bolje upoznati s cijelom skladbom, u toj mjeri kvalitetnije slušate kolege te im se radi toga kvalitetnije prilagođavate. Iako svaki pojedini glazbenik razvija svoj vlastiti zvučni izričaj, posebne pokrete, ponašanje i odgovore na upute, iskusni instrumentalisti od samih početka sudjelovanja u orkestru sposobni su da se sjajno usuglase. Pa ipak, vrhunska izvedba uvijek traži dugotrajno uvježbavanje istog tima.

Za vrijeme izvedbe dirigent gestikulacijama prenosi upute, dok ih na probi objašnjava riječima koje se obično odnose na ekspresiju i težište. Ponekad direktno naređuje: "Oboe su preglasne... tromboni usporite... druga violina ubrzaj".

Od svoga lidera (dirigenta) glazbenici očekuju vizionarstvo ali i detaljno naređivanje, a njegov društveni status utječe na razinu prihvaćanja u grupi. Prihvatljivije im je kada ih vodi - pa onda i kudi - poznati i poštovani dirigent, nego kada to čini početnik. Međutim, formalna moć koja proizlazi iz funkcije dirigenta sama po sebi nije dovoljna da ukloni neposluh koji je, u većoj ili manjoj mjeri, uvijek prisutan. Ako se upute dirigenta zanemaruju, remete se mehanizmi funkcioniranja orkestra što obično vodi u katastrofu. Jedino u kriznim situacijama, kada dirigent primjerice pogriješi ritam, neposluh ponekada spašava izvedbu.



Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...