Toksi�no liderstvo

Ameri�ki ministar obrane Thomas E. White godine 2003. zatra�io je od U.S. Army War College (AWC) da u ameri�koj vojsci osmisli u�inkovitu procjenu liderstva kako bi se identificirali pojedinci "destruktivnog stila vo�enja". Prvi i najva�niji korak u otkrivanju i lije�enju toksi�nog liderstva ogleda se u ispravnom prepoznavanju simptoma.

Termini poput toksiďż˝nog lidera, toksiďż˝nog menadďż˝era, toksiďż˝ne kulture i toksiďż˝ne organizacije sve ďż˝ešďż˝e se javljaju u literaturi o poslovanju, organizacijama, liderstvu i menadďż˝mentu. Analitiďż˝ar Gillian Flynn slikovito je definirao toksiďż˝nog menadďż˝era: "Rijeďż˝ je o osobi koja tiranizira, prijeti i viďż˝e na podreďż˝ene, o menadďż˝eru ďż˝ije promjenjivo raspoloďż˝enje odreďż˝uje klimu radnog okruďż˝enja, kada djelatnici u strahu šapďż˝u po sobama i hodnicima ďż˝aleďż˝i se jedni drugima na nepodnošljivu strahovladu. Rijeďż˝ je o šefu koji se ne libi napasti zbog najmanje sitnice, koji omalovaďż˝ava i maltretira ljude. Unatoďż˝ tome što ga pokušavamo pravdati njegovim lošim interpersonalnim vještinama, lošom organizacijskom klimom i kulturom ili neďż˝im treďż˝im, ostaje ďż˝injenica da neki ljudi svojim prgavim i agresivnim karakterom ďż˝ivot i rad podreďż˝enih ďż˝ine nepodnošljivim.

U blogu Kathy Simmons Executive Update Online, namijenjenom predsjednicima uprava i izvršnim liderima, Rob Rosner toksiďż˝nu je atmosferu opisao na sljedeďż˝i naďż˝in: "Jedino o ďż˝emu se uvijek priďż˝a su ciljevi… o naďż˝inu njihova ostvarenja rijetko se kada prozbori. Šefovi se konstantno koriste 'štapom' unatoďż˝ tome što mrkve nema na vidiku. Na licima ljudi jasno se odraďż˝ava apatija i bolno nezadovoljstvo".

Marcia Whicker toksiďż˝ne lidere opisuje kao "neprilagoďż˝ene, nezadovoljne, a ďż˝esto i zlonamjerne pa ďż˝ak i podmukle osobe. Na ljestvici uspjeha penju se uklanjajuďż˝i druge koji im se naďż˝u na putu. Uďż˝ivaju u zaštiti svog teritorija naglašavajuďż˝i svoja prava i moďż˝, u stalnoj su kontroli i borbi s podreďż˝enima, nimalo ne mareďż˝i o njihovim potrebama i ďż˝eljama".

Tijekom 2003. godine struďż˝njaci AWC-a fokusirali su se na prouďż˝avanje stila zapovijedanja i klime u postrojbama te na ulogu lidera u tom procesu. Iz njihovih analiza proizašao je sljedeďż˝i opis toksiďż˝nih lidera:

Destruktivni lideri primarno su usmjereni na ostvarivanje vidljivih, kratkoroďż˝nih zadataka. Nadreďż˝ene nastoje impresionirati, dok podreďż˝ene istovremeno 'gaze'. U suštini, rijeďż˝ je o ravnodušnim osobama koje ne mare o osjeďż˝ajima drugih ljudi, o stanju morala i klimi u organizaciji. Stoga ih podreďż˝eni uglavnom smatraju arogantnim, sebiďż˝nim, neprilagodljivim i sitniďż˝avim ljudima.

Za glasnog, odluďż˝nog i zahtjevnog lidera pogrešno bi bilo na prvu zakljuďż˝iti da je rijeďż˝ o toksiďż˝nom voďż˝i. S druge strane, ďż˝est je sluďż˝aj da su prividno iskreni lideri mekog glasa - unatoďż˝ blagim osobinama - vrlo problematiďż˝nog ponašanja. Dakle, u konaďż˝nici nikada nije rijeďż˝ o jednom specifiďż˝nom naďż˝inu ponašanja koji nekog ďż˝ini toksiďż˝nim, veďż˝ o kumulativnim uďż˝incima demotivirajuďż˝eg ponašanja koje se negativno odraďż˝ava na moral i cjelokupnu klimu postrojbe (organizacije).

Gledano kratkoroďż˝no, toksiďż˝ni lideri ponekad su vrlo uďż˝inkoviti i kompetentni. Pa ipak, unatoďż˝ tome kliconoše su nezdrave zapovjedne klime koja generira negativnosti još dugo vremena po isteku njihova mandata. Tri su kljuďż˝na sindroma toksiďż˝nog liderstva:
1.    vidljiv nedostatak brige za dobrobit podreďż˝enih,
2.    personalne i interpersonalne tehnike koje negativno utjeďż˝u na organizacijsku klimu,
3.    ďż˝vrsto uvjerenje podreďż˝enih da je lider primarno motiviran osobnim interesima.

U svom bestseleru Band of Brothers autor Stephen E. Ambrose ovako opisuje toksi�no liderstvo omra�enog zapovjednika 506. padobranske pukovnije:

"Svatko tko je ikada bio u vojsci dobro zna o kakvoj vrsti zapovjednika govorim. Rijeďż˝ je o klasiďż˝noj kukavici. Kontinuirano stvara nervozu i galamu oko nevaďż˝nih sitnica. Pogrešno prosuďż˝uje ljude i situacije, a najviše nezadovoljstva izaziva njegov stil: on jednostavno ne ďż˝eli vidjeti nemir i prezir koji buja meďż˝u vojnicima. Svi znaju da se voditi moďż˝e pomoďż˝u straha ili osobnim primjerom. Mi smo oduvijek bili voďż˝eni strahom. Kao i obiďż˝no, kad je rijeďż˝ o situacijama lošeg vodstva, nadreďż˝eni po tom pitanju nisu ništa poduzimali, a nitko od vojnika nije imao hrabrosti ďż˝aliti se sluďż˝benim putem prema zapovjednom lancu. Pa ipak, nezadovoljstvo i gnjev ljudi iz dana u dan su rasli pa su pojedinci poďż˝eli razmišljati o tome da stvari uzmu u svoje ruke. U tajnim razgovorima raspravljali su ďż˝ak i o tome da poďż˝ine ubojstvo, jednom kada se jedinica naďż˝e na borbenom zadatku. Sreďż˝om, zapovjednik je napustio jedinicu prije odlaska u borbu pa se situacija nije razvila u tom smjeru."


Cijeli tekst pro�itajte u qLifeu