Partneri
Tema mjeseca: qLife No.31:INTELIGENTNA ORGANIZACIJA
Uvodnik: qLife No.31:INTELIGENTNA ORGANIZACIJA, Marko Lu�i�
Uvodnik: qLife No.31:INTELIGENTNA ORGANIZACIJA
Marko Lu�i� Marko Lu�i�, urednik i �lan uprave stru�nog �asopisa qLife i portala Quantum21.net.
Kada sam kao mladi menad�er po�eo raditi u velikim sustavima, posebno me fascinirao jedan neobjašnjiv fenomen. Nikako, naime, nisam mogao razumjeti zašto su odluke koje dolaze "s vrha" toliko "glupe". U po�etku mi se �inilo da je rije� o slu�ajnosti, o izoliranim doga�ajima koji se u istom obliku zasigurno više nikada ne�e ponoviti. "U redu", rekao bih sebi, "svakome se mo�e dogoditi da pogrešno odlu�i. Sljede�i put sigurno �e biti bolje". No, sljede�i put opet je bilo isto.
Iako je nama na "prvim linijama" (eng. first line management) bilo posve jasno kako je, primjerice, mudro krenuti "lijevo", naredbe koje su dolazile "s vrha" uobi�ajeno su nas usmjeravale u suprotnom smjeru zbog �ega bismo uskoro bolno udarili "glavom o zid". Tada bih, mlad i naivan, pomislio da �emo iz svega nešto nau�iti te da zasigurno ne�emo ponoviti istu grešku. No, sljede�i put opet bi sve bilo isto. Iste ili sli�ne okolnosti vodile bi nas u istome ili sli�nom smjeru koji je završavao u istome ili nekom drugom "zidu". Doista nevjerojatno! U situacijama u kojim je normalno o�ekivati organizacijsku inteligenciju na djelu redovito se javljala glupost. Fenomen je bio toliko �est i o�it da smo na "prvim linijama" vremenom po�eli razmišljati o provo�enju eksperimenta - da netko od nas javi upravi da nam "dobavlja�i nude kilogram zlata za tisu�u kuna" - sasvim uvjereni da �emo povratno dobiti uvjerljivo objašnjenje kako je rije� o "lošem poslu" te da ne ulazimo u takve i sli�ne aran�mane.
S obzirom na neiskustvo te na to da tada nisam previše znao o znanosti i umjetnosti liderstva, po�eo sam misliti ono što i svi drugi u toj situaciji pomisle: "S glavama naših šefova nešto jednostavno nije u redu. Kako je mogu�e da redovito donose ovako glupe odluke?" Pa ipak, kako sam ih osobno poznavao, ideja o njihovoj osobnoj neinteligenciji nije mi se �inila ispravnom. Redom su to bile sasvim normalne osobe - pomalo tašte i egocentri�ne, ali u suštini pametne. A ako je tome tako, o �emu je onda rije�?
Godinama kasnije, nakon stjecanja iskustva u brojnim ve�im i manjim sustavima, zaklju�io sam kako klju�ni uzroci kolektivne gluposti ne le�e u nekompetentnosti ili niskom pojedina�nom IQ-u �elnih ljudi ve� u na�inu funkcioniranja upravlja�kog sustava koji jednosmjernom komunikacijom te inzistiranjem na kontroli onemogu�ava kreativnim, konstruktivnim i neovisnim idejama djelatnika da za�ive u praksi. Navedeno se odli�no sla�e s nalazima MIT-ovog Center for Collective Intelligence koji je, unato� o�ekivanjima znanstvenika, otkrio da �imbenik "pojedina�na inteligencija �lanova grupe" vrlo malo utje�e na kolektivnu inteligenciju grupe.
Otkriveno je da prosje�na i maksimalna inteligencija pojedinaca tek sporadi�no korelira s inteligencijom grupe kao cjeline. Korelacija, dakle, postoji, ali ne onog intenziteta koji se o�ekivao. Potom su pokušali s brojnim drugim �imbenicima za koje su smatrali da zna�ajno utje�u na inteligenciju grupe, poput psihološke sigurnosti u grupi, identiteta �lanova i sli�no da bi se na koncu ispostavilo kako ništa od navedenog nije previše bitno. Istra�ivanja su, naime, iznjedrila neo�ekivane rezultate u vidu tri �imbenika koji su sna�no korelirali s kolektivnom inteligencijom grupe: socijalna senzibilnost �lanova, komunikacijska ravnopravnost i udio �ena u grupi.
Prvi �imbenik odnosio se na socijalnu senzibilnost �lanova grupe koju su mjerili Reading the Mind and the Eyes testom, primarno razvijenim za mjerenje autizma, tako što su ispitanicima pokazivali slike o�iju drugih ljudi kako bi predosjetili njihove osje�aje. Na koncu se pokazalo da su pojedinci uspješni na testu istovremeno vrlo kvalitetni "timski igra�i" pa se shodno tome nametnuo zaklju�ak da više društveno osjetljivih pojedinaca u grupi zna�ajno utje�e na pove�anje kolektivne inteligencije grupe.
Drugi �imbenik je komunikacijska ravnopravnost. Rije� je o tome da se o�itim pokazalo kako su grupe u kojima komunikacijom dominira jedna osoba u prosjeku manje inteligentne od grupa u kojima je komunikacija ravnomjerno raspore�ena me�u �lanovima.
Tre�i �imbenik, koji je najviše iznenadio, jest udio �ena u grupi. Pokazalo se, naime, kako je kolektivna inteligencija izravno i sna�no povezana s brojnošï¿½u �ena u promatranoj skupini, prema jednad�bi "više �ena = ve�a inteligencija grupe", sve do optimalne to�ke nakon koje dolazi do narušavanja rodne raznolikosti što pak pove�ava entropiju grupe. U kontekstu ovog �imbenika va�no je naglasiti kako je u velikoj mjeri povezan s prvim �imbenikom "socijalna senzitivnost" jer je poznato da �ene bolje od muškaraca osje�aju druge ljude.
Istra�ivanja na MIT-u osvijestila su ono što intuitivno svi znamo, ali se tome još uvijek �udimo: skupina pojedina�no vrlo pametnih ljudi kao grupa ne mora djelovati inteligentno. Štoviše, tzv. Albrechtov zakon tvrdi upravo suprotno: okupljeni u timu ili organizaciji, inteligentni ljudi vremenom uobi�ajeno po�inju iskazivati simptome kolektivne gluposti. Navedeno je posebno istinito u kontekstu bespu�a doma�e zbilje, obilje�ene neznanjem i brojnim predrasudama o liderstvu i menad�mentu koje poma�e zastarjelom autokratskom "command & control" pristupu da se na ovim prostorima i dalje odr�ava na �ivotu.