Partneri
Tema mjeseca: qLife No.31:INTELIGENTNA ORGANIZACIJA
Članak: Otvoreno umre�avanje: novi pristup upravljanju u poslovnom i javnom sektoru , Ozren Rafajac
Otvoreno umre�avanje: novi pristup upravljanju u poslovnom i javnom sektoru
Ozren Rafajac Ozren Rafajac, doktor znanosti, predaje na Veleu�ilištu u Rijeci gdje je anga�iran na kolegijima Upravljanje prodajom, Upravljanje nabavom i Upravljanje ljudskim potencijalima. Osim znanstvenim istra�ivanjima, bavi se poslovnim konzaltingom i nauti�kim turizmom gdje se afirmirao na raznim poslovima od izvršnih do menad�erskih pozicija.
Kako bi unaprijedili odr�ivost i kvalitetu osobnog �ivota te ostvarili brojne druge ciljeve, društveni pojedinci, a naro�ito njihovi lideri, dizajniraju i primjenjuju razli�ite organizacijske modele. Pove�anje kompleksnosti društvenih sustava odre�eno je zakonom opadaju�ih prinosa, gdje nakon jedne to�ke daljnje ulaganje u kompleksnost i odr�avanje sustava postaje neisplativo i besmisleno jer ne donosi nikakva poboljšanja. Tada se pojavljuje plodno tlo za kreiranje novih organizacijskih oblika koji pojednostavljuju kompleksne aktivnosti i omogu�uju višu razinu prilagodljivosti. Sudionici umre�enog društva sve �ešï¿½e koriste otvorene modele organizacije kojima nastoje unaprijediti slobodu izbora, neovisnost, fleksibilnost, upravljanje troškovima i pojednostavljivanje kompleksnih procedura, a jedan od razloga popularnosti takvih modela organizacije je i taj što se koristi otvorene mre�ne suradnje uspijevaju distribuirati me�u zna�ajno ve�im brojem pojedinaca nego što je to slu�aj sa zatvorenim mre�ama.
Uvod
Unato� iznimnom napretku znanosti i tehnologije, naše društvo još uvijek je slu�beno utemeljeno na zastarjelim paradigmama i organizacijskim, kulturološkim i obrazovnim modelima koji ozbiljno narušavaju odr�ivost i pre�ivljavanje �ovje�anstva. Jedna od najve�ih zabluda suvremenog društva - koja proizlazi iz primjene dijalekti�ke logike - jest ta da je natjecanje uvijek dobro i po�eljno. U sustavnoj i holisti�koj paradigmi logika je bitno druga�ija. Natjecanje je dobro i po�eljno, ali samo u specifi�nim situacijama i kontroliranim uvjetima, dok u ve�ini drugih situacija obi�no stvara više problema nego koristi.
Unato� tome što se u znanstvenim i gospodarskim krugovima o njoj vrlo malo govori, osnovni gradivni element naše stvarnosti je suradnja. Zanemaruju�i prednosti suradnje, �ak i onda kad bi im ona mogla osigurati zna�ajne uštede, brojni suvremeni pojedinci ostvaruju bitno ni�u kvalitetu �ivota od one koju bi mogli ostvarivati. Primjerice, upustimo li se samostalno u kupovinu stana, ovisno o regiji i mikro-lokaciji u RH platit �emo od 1.100 do 2.000 eura za metar �etvorni. Udru�imo li kapital s još barem šest ili više osoba, te se kao grupa zajedni�ki upustimo u kupnju terena i izgradnju, cijena �e se gotovo prepoloviti.
Iako nije uvijek besplatna niti jednostavna (ponekad je �ak neizvediva), suradnja predstavlja fundamentalnu pokreta�ku silu ve�ine ljudskih aktivnosti. Primjerice, �ak se i natjecatelji prvo moraju dogovoriti oko pravila, mjesta i/ili vremena susreta da bi se uop�e mogli natjecati.
Više ili manje uspješno, sura�ivati se mo�e na mnogo razli�itih na�ina. Svaki model suradnje ima vlastite prednosti i nedostatke, a me�u razli�itim oblicima suradnje postoje bitne kvalitativne razlike. Iako se po tom pitanju na prvi pogled stvari poboljšavaju, u našem društvu ljudi premalo sura�uju. Prakti�ni primjeri koji potvr�uju prethodnu tvrdnju mogu se prona�i iza svakog ugla.
Primjerice, problem nejednakosti bogatih i siromašnih koji postaje sve ozbiljniji. Kao što to Piketty (2014.) naglašava, glavni pokreta� nejednakosti - tendencija da povrat na kapital premašuje stopu ekonomskog rasta - prijeti stvaranjem ekstremnih nejednakosti koje potenciraju nezadovoljstvo i potkopavaju demokratska na�ela. Koliko su te razlike velike pokazuje Oxfamov izvještaj prezentiran na godišnjoj konferenciji World Economic Foruma odr�anoj u Davosu 2015. godine; izvještaj, naime predvi�a da �e do kraja 2016. godine 1 posto najbogatijih posjedovati više bogatstva nego li svi ostali ljudi zajedno!
Ve� je na temelju toga mogu�e zaklju�iti kako naše društvo još uvijek nije uspjelo identificirati organizacijski model koji �e osigurati uravnote�eni društveni razvoj. Iako ekolozi i pobornici razvoja koji ne narušava ekološku ravnote�u ve� godinama nastoje proširiti svijest o neodr�ivosti i ekološkoj neprihvatljivosti trenuta�no dominantne potroša�ke kulture, njihov glas ne dopire do ve�ine politi�ara i glasa�a. Ako ukupni populacijski rast - koji �e do sredine 2030. godine dosegnuti 8.4 milijarde, a do 2050. godine i 9.6 milijardi - ostane utemeljen na potroša�koj i egoisti�noj kulturi, naše bio-okru�enje na�i �e se pod toliko sna�nim pritiskom da bi se svatko razuman trebao po�eti pripremati za neki oblik kolapsa, u ograni�enom ili cjelovitom obujmu i opsegu.
