ďż˝ak i onda ako bismo je iskljuďż˝ivo koristili za razumijevanje naše humanosti, koncepcija inteligencije ostaje korisna i vaďż˝na: o ďż˝emu se tu uopďż˝e radi? Kako nastaje? Kako se pospješuje? Perspektiva kolektivne inteligencije osigurava nam duboke i moďż˝ne odgovore na nabrojana pitanja.

Primjerice, kako se moďż˝e zakljuďż˝iti je li pas, maďż˝ka ili mrav inteligentan? Koliko su oni inteligentni u odnosu na druge ďż˝ivotinje i ljude? U sluďż˝aju mrava, primjerice, prava instanca za analizu vjerojatno ne bi bio mrav pojedinac nego cjelokupne mravlje kolonije kojima se bavi Deborah Gordon sa Stanforda. Jednom kada poďż˝nemo promišljati na opisani naďż˝in te kada poďż˝nemo paďż˝ljivo promatrati umjetnu inteligenciju u formi raďż˝unala koja su - na svoj specifiďż˝an naďż˝in - takoďż˝er inteligentna, jasno postaje kako se inteligencija takoďż˝er javlja u grupi individua. Primjerice, mravlju koloniju lakše je okarakterizirati "inteligentnom" nego mrava kao pojedinca. Shodno tome, jasno je kako je doista moguďż˝e grupu ljudi te njihove raďż˝unalne i druge artefakte smatrati kolektivno inteligentnima ďż˝ime se otvaraju brojna intrigantna filozofska i znanstvena pitanja o tome tko smo i što smo kao grupe, a ne samo kao izolirani pojedinci.