Ivan: Pojasnit �u kroz primjer. Mi redovito peremo zube zato što nas poticaji kao što su pomisao na karijes, bol, stomatologa i zvuk brusilice motiviraju da nešto u�inimo kako bismo sve to izbjegli.
Druga va�na komponenta navike je rutinski odgovor na te poticaje. Kad bi rješenje za problem karijesa bilo iznimno komplicirano, takvo da svakog jutra razmišljam kako �u danas sprije�iti nastanak karijesa i svakog dana imam novu metodu, tada ne bismo mogli uspostaviti naviku. Rutinski odgovor na ovaj poticaj je: �etkica, pasta i dvije do tri minute �etkanja. Ponavljamo li rutinski tu metodu svako jutro i svako ve�er, ona postaje navika.
Da bi se navika odr�ala, mora postojati nagrada. Nagrada za �etkanje su lijepi, zdravi zubi i desni, te odsustvo zadaha.
Sve to jednako vrijedi i za mindfulness. Ako sam pod stresom, to je poticaj. Prijeti li mi neuspjeh u poslu, otkaz ili razvod, tada postoji motivacija da nešto u�inim. S druge strane, ukoliko mi je u �ivotu lijepo i ugodno, tog poticaja nema. Zašto bih sjeo i prakticirao mindfulness ako mi je i bez toga lijepo? Nadalje, metoda prakticiranja je jednostavna i rutinski ponovljiva. Kona�no, nagrade su sloboda biranja odgovora, smanjenje broja ne�eljenih reakcija, kvalitetniji odnosi, te sveukupno sretniji �ivot.
Daniela: Mi smo bi�a navika, a ne discipline. Na samom po�etku naglasili smo kako su neke navike problem. Pa ipak, dobro je što se taj problem mo�e riješiti onime u �emu smo ve� dobri - u stvaranju novih navika.
Mihajlo: U tome je doista klju� uspjeha u praksi: stvaranje navike koja se ustrajno ponavlja klju�ni je sastojak va�an za napredovanje. Za to ne treba posebno obrazovanje niti posebna inteligencija. Štoviše, svatko od nas sposoban je usvojiti novu naviku. U vojsci nadre�eni �esto znaju re�i "nisi ovdje da misliš, nego da radiš što ti se ka�e". Nalik tome, u vje�banju mindfulnessa mo�emo kazati kako nismo tu da mislimo, ve� da slijedimo jednostavnu uputu koju praksom pretvaramo u naviku. Razlog za takvo postupanje je jednostavan: um ne voli da netko propitkuje njegovu logiku i obrasce funkcioniranja, pogotovo kada se radi o njegovu vlasniku. Stoga se u nastojanju da nas obeshrabri od redovnog vje�banja slu�i raznim smicalicama: "prodaje" nam zanimljive ideje, �ini nas pospanima, pjeva nam pjesmice, govori nam da je sav taj trud nepotreban i beskoristan. Šapu�e nam mnogo drugih sli�nih stvari.
Ako na svaku takvu provokaciju osoba zastane s praksom, uvje�bavanju uma brzo �e do�i kraj. Me�utim, ako se ustrajno dr�imo uputa, naš um nema drugog izbora nego se u nekom trenutku primiriti. Zato je za uspjeh u mindfulnessu klju�na redovitost, odnosno svakodnevno djelovanje u malim "dozama" na duge staze.
Uvijek mi je zanimljivo promatrati ljude koji po�etkom te�aja nisu mogli mirno sjediti više od minute kako potom bez problema mirno sjede promatraju�i vlastiti um dulje od sat vremena.