Ivan: Pojasnit ďż˝u kroz primjer. Mi redovito peremo zube zato što nas poticaji kao što su pomisao na karijes, bol, stomatologa i zvuk brusilice motiviraju da nešto uďż˝inimo kako bismo sve to izbjegli.

Druga vaďż˝na komponenta navike je rutinski odgovor na te poticaje. Kad bi rješenje za problem karijesa bilo iznimno komplicirano, takvo da svakog jutra razmišljam kako ďż˝u danas sprijeďż˝iti nastanak karijesa i svakog dana imam novu metodu, tada ne bismo mogli uspostaviti naviku. Rutinski odgovor na ovaj poticaj je: ďż˝etkica, pasta i dvije do tri minute ďż˝etkanja. Ponavljamo li rutinski tu metodu svako jutro i svako veďż˝er, ona postaje navika.

Da bi se navika odr�ala, mora postojati nagrada. Nagrada za �etkanje su lijepi, zdravi zubi i desni, te odsustvo zadaha.

Sve to jednako vrijedi i za mindfulness. Ako sam pod stresom, to je poticaj. Prijeti li mi neuspjeh u poslu, otkaz ili razvod, tada postoji motivacija da nešto uďż˝inim. S druge strane, ukoliko mi je u ďż˝ivotu lijepo i ugodno, tog poticaja nema. Zašto bih sjeo i prakticirao mindfulness ako mi je i bez toga lijepo? Nadalje, metoda prakticiranja je jednostavna i rutinski ponovljiva. Konaďż˝no, nagrade su sloboda biranja odgovora, smanjenje broja neďż˝eljenih reakcija, kvalitetniji odnosi, te sveukupno sretniji ďż˝ivot.

Daniela: Mi smo biďż˝a navika, a ne discipline. Na samom poďż˝etku naglasili smo kako su neke navike problem. Pa ipak, dobro je što se taj problem moďż˝e riješiti onime u ďż˝emu smo veďż˝ dobri - u stvaranju novih navika.

Mihajlo: U tome je doista kljuďż˝ uspjeha u praksi: stvaranje navike koja se ustrajno ponavlja kljuďż˝ni je sastojak vaďż˝an za napredovanje. Za to ne treba posebno obrazovanje niti posebna inteligencija. Štoviše, svatko od nas sposoban je usvojiti novu naviku. U vojsci nadreďż˝eni ďż˝esto znaju reďż˝i "nisi ovdje da misliš, nego da radiš što ti se kaďż˝e". Nalik tome, u vjeďż˝banju mindfulnessa moďż˝emo kazati kako nismo tu da mislimo, veďż˝ da slijedimo jednostavnu uputu koju praksom pretvaramo u naviku. Razlog za takvo postupanje je jednostavan: um ne voli da netko propitkuje njegovu logiku i obrasce funkcioniranja, pogotovo kada se radi o njegovu vlasniku. Stoga se u nastojanju da nas obeshrabri od redovnog vjeďż˝banja sluďż˝i raznim smicalicama: "prodaje" nam zanimljive ideje, ďż˝ini nas pospanima, pjeva nam pjesmice, govori nam da je sav taj trud nepotreban i beskoristan. Šapuďż˝e nam mnogo drugih sliďż˝nih stvari.

Ako na svaku takvu provokaciju osoba zastane s praksom, uvjeďż˝bavanju uma brzo ďż˝e doďż˝i kraj. Meďż˝utim, ako se ustrajno drďż˝imo uputa, naš um nema drugog izbora nego se u nekom trenutku primiriti. Zato je za uspjeh u mindfulnessu kljuďż˝na redovitost, odnosno svakodnevno djelovanje u malim "dozama" na duge staze.

Uvijek mi je zanimljivo promatrati ljude koji poďż˝etkom teďż˝aja nisu mogli mirno sjediti više od minute kako potom bez problema mirno sjede promatrajuďż˝i vlastiti um dulje od sat vremena.