Budisti�ka meditacija, psihologija i ljudski um

Eleanor Rosch Eleanor Rosch, doktorica znanosti, profesorica psihologije na University of California, Berkeley, svojim radovima znaďż˝ajno je utjecala na razvoj kognitivne psihologije. Posljednjih godina intenzivno se bavi utjecajem Budizma i kontemplativnih aspekata zapadnjaďż˝ke religije na modernu psihologiju. 

Predavanje ďż˝u zapoďż˝eti konstatacijom kako se jedna od najďż˝uvanijih tajni posljednjeg stoljeďż˝a ogleda u tome da religijsko iskustvo - definirano prema zapadnjaďż˝kim kriterijima - umnogome moďż˝e pridonijeti razvoju klasiďż˝ne zapadnjaďż˝ke znanstvene psihologije. Unatoďż˝ tome što je William James u knjizi The Varieties of Religious Experience prije stotinjak godina ukazao na tu moguďż˝nost, sugerirajuďż˝i da se pojedine komponente vjerskog iskustva ukljuďż˝e u daljnje prouďż˝avanje ljudskog uma, mainstream znanstvena psihologija za tako nešto ipak nije imala sluha. Vjerojatno je to razlog zbog kojeg se u razradi Jamesovih ideja nismo odmakli dalje no što smo bili davne 1902. godine. No, dobrim dijelom je tome tako i zbog toga što moderno zapadnjaďż˝ko društvo pokazuje popriliďż˝nu dozu podozrenja i nerazumijevanja prema religijskim i duhovnim tradicijama s druge strane svijeta. Veliki je, naime, jaz izmeďż˝u istoďż˝njaďż˝kih uďż˝enja i naturalistiďż˝ke struje u psihologiji pa izgleda kao da se nalaze na razliďż˝itim polovima istog planeta te jednostavno ne mogu meďż˝usobno kvalitetno komunicirati. Meďż˝utim, uvjerena sam da istoďż˝njaďż˝ke tradicije - koje sve više dopiru do naših obala - a posebice budistiďż˝ka filozofija i meditacija, mogu premostiti navedeni jaz kako bi nam pomogle da doďż˝emo do novih spoznaja i otkrijemo prave kapacitete ljudskog uma.

Sve donedavno psihologija je meditaciju tretirala kao tehniku koja ne spada u klasiďż˝nu znanstvenu domenu (primjerice, kao puku biološku ili psihološku metodu ublaďż˝avanja stresa), ili kao dio religije (kao uvod u mistiďż˝na stanja). Prilikom tumaďż˝enja meditacije pomoďż˝u biološkog ili psihološkog pristupa javlja se problem jer se ono temelji na pretpostavci da naša sadašnja verzija tijela i uma zapravo predstavlja pravo, "konaďż˝no", stvarno stanje stvari; "onako kako jest". Meďż˝utim, to se ne moďż˝e prihvatiti jer bi to automatski podrazumijevalo kako nema daljnjeg uďż˝enja i novih spoznaja. Zanimljivo, ista priďż˝a odnosi se na "misticizam". (Posljednjih godina susrela sam brojne grupe meditanata koje su misticizam smatrale ďż˝udnim, pa o njemu nisu previše govorili). Problem je u tome što meditativno ili religijsko iskustvo posebnog stanja svijesti smatramo suštinski razliďż˝itim od normalnog, svakodnevnog stanja svijesti te ga tako marginaliziramo ne propitujuďż˝i pritom kako zapravo izgleda "normalno stanje svijesti".

Svima je poznato na koji naďż˝in današnja psihologija i kognitivna znanost gledaju na ďż˝ovjeka: um smatramo izoliranim entitetom unutar ljudskog tijela koji s vremena na vrijeme proviruje u izvanjski svijet pokušavajuďż˝i odgonetnuti jednostavne obrasce dogaďż˝aja kako bi mogao preďż˝ivjeti. Tako dobivene iskustvene spoznaje potom pohranjuje u memoriju kako bi stvorio koherentnu apstraktnu predodďż˝bu o sebi i o svijetu. Vremenom se ideje, emocije, aktivnosti i svjesnost razvijaju kako bi se ispunio samo jedan iskonski vaďż˝an cilj: preďż˝ivljavanje i reprodukcija na evolucijski uspješan naďż˝in u svijetu brojnih prijetnji i ograniďż˝enih moguďż˝nosti.

Ovakav opis odavno je poznat istoďż˝njaďż˝kim tradicijama. U budizmu ga nazivaju samsara - kozmiďż˝ki kotaďż˝ postojanja koji ograniďż˝ava ljude na temelju njihovih navika; u hinduizmu se navedeno poistovjeďż˝uje s niďż˝im stanjima svijesti; a u taoizmu s djelovanjem "majmuna u nama". Sve tri istoďż˝njaďż˝ke tradicije slaďż˝u se u tome da uobiďż˝ajeno stanje uma pogrešno interpretira sve što je suštinski vaďż˝no (tko sam ja; što je stvarno, a što nestvarno; kako bi se trebalo ispravno, dharmiďż˝ki, djelovati). Sve tri tradicije takoďż˝er naglašavaju kako nije rijeďż˝ o jedinom moguďż˝em naďż˝inu sagledavanja i doďż˝ivljavanja svijeta. Tako dolazimo do središnje teme ovog predavanja. Postoji, dakle, drugi, alternativni naďż˝in sagledavanja svijeta koji zapravo predstavlja naše originalno, prirodno, fundamentalno stanje, ono što upravo sada jesmo, a ne neko posebno ili specifiďż˝no iskustvo.

Radi lakšeg praďż˝enja izlaganja, ograniďż˝eno, uobiďż˝ajeno stanje našeg uma nazovimo svijest (engl. consciousness), a alternativno, sveobuhvatno i mudrije stanje uma svjesnost (engl. awareness). U mnogim jezicima postoje izrazi za razlikovanje navedenih pojmova.

Kada bi svjesnost bila dostupna samo nekolicini posebno educiranih vjerskih uďż˝itelja, ne bi nam naroďż˝ito koristila u znanosti i svakodnevnom ďż˝ivotu. Meďż˝utim, ona je posve dostupna i bliska svakome. Stvar je u tome što svijest i svjesnost nisu dva odvojena entiteta - pa tu dolazimo na zapetljani dio priďż˝e jer ulazimo u sferu neuhvatljivo-neopipljivog. Filozof Plotin lijepo je to objasnio rijeďż˝ima: "Ono što vidimo nije plod razuma, veďż˝ neďż˝eg superiornijeg razumu, neďż˝eg što mu prethodi." Rumi nas takoďż˝er podsjeďż˝a kako "rijetko ďż˝ujemo muziku iz naše nutrine, ali svejedno plešemo prema njezinom ritmu."


Cijeli tekst pro�itajte u qLifeu...