Nakon deset godina ubrzanog rasta savjetni�ka tvrtka srednje veli�ine Freedman-Miller Consulting iz Seattlea našla se u velikim problemima. Stopa fluktuacije mla�ih i starijih suradnika (engl. associates, forma zapošljavanja popularna u SAD-u kada samozaposleni djelatnici, uobi�ajeno samostalnih djelatnosti, rade u firmama „rame-uz-rame“ s djelatnicima koji su stalno zaposleni u tvrtki, op.ur.) kontinuirano je rasla pa se tvrtka �estoko borila da zadr�i dovoljan broj stru�njaka i odr�i suradnju s postoje�im klijentima. O stjecanju novih klijenata, kao osnovnom pristupu izlaska iz krize, nije mogla ni sanjati.
Kultura lojalnosti i suradnje koja je pro�imala tvrtku prije nepunih pet godina netragom je nestala: mladi stru�njaci, koji prvenstveno funkcioniraju kao freelanceri, nisu se �eljeli ugovorima vezivati za tvrtku te su odlazili �im bi netko ponudio bolje uvjete. Ostali, bilo da je rije� o �enama ili muškarcima, uglavnom su odlazili zbog toga što su htjeli o�uvati ravnote�u izme�u karijere i privatnog �ivota što im zbog kontinuiranog pove�anja obima posla u Freedman-Miller Consultingu nije polazilo za rukom. Osim toga, mladi stru�njaci redovito su se �alili na lidere koji, prema njihovu mišljenju, nisu odvajali dovoljno vremena kako bi im pomogli u rastu i razvoju. S druge strane lideri, partneri u firmi (engl. business partner), kontinuirano su se propitivali o tome zašto bi trebali ulagati toliko energije u podu�avanje djelatnika kada �e oni – prije ili kasnije – gotovo sigurno napustiti tvrtku.
Freedman-Miller Consulting nije usamljen u kontekstu opisanog problema. Tijekom proteklih sedam godina detaljno smo prou�ili tridesetak profesionalnih uslu�nih tvrtki (PSF – Professional Service Firms): podjednako velike, globalne organizacije kao i manje tvrtke s dvadesetak zaposlenika.
Otkrili smo kako nekada male poslovne organizacije – odvjetni�ke, konzultantske i ra�unovodstvene tvrtke, investicijske banke, marketinške agencije, bolnice i sveu�ilišta - s ubrzanim rastom u veli�ini i slo�enosti neumitno ulaze u proces svojevrsne “korporatizacije“. Stru�njaci i profesionalci tada iznenada sebe vide kao „puke kota�i�e u ogromnom mehanizmu“ sustava o kojima malo što ovisi. Zbog navale sasvim novih pritisaka „od vrha prema dolje“ - u vidu standardizacije procesa, ciljnih prihoda, troškova i dobiti te ostalih instrumenata korporativnog upravljanja – suradnici se sve više po�inju osje�ati preoptere�eno, obespravljeno i otu�eno. Prema rije�ima jednog od partnera: “...kada se na�em u situaciji da ne prepoznajem djelatnike koje smo vremenom promovirali u partnere, automatski se prestajem truditi u smislu stvaranja ozra�ja uklju�ivosti”.
Što tvrtke poput Freedman-Millera mogu napraviti kako bi zaustavile opisane štetne trendove? U ovom tekstu tvrdimo da pre�ivljavanje PSF-a umnogome ovisi o o�ivljavanju mentorstva, institucije koja se prometnula u glavnu �rtvu hiper-konkurentnog okru�enja i ubrzanog rasta takvih tvrtki. U nastavku teksta navest �emo zaklju�ke do kojih smo došli višegodišnjim istra�ivanjima, a koji se odnose na klju�ne probleme PSF-a u o�ivljavanju mentorstva.
Na po�etku odmah neka bude jasno: reinvencija tradicionalnog mentorskog modela sve je samo ne jednostavna. Pogotovo je to problem u�initi u PSF-ovima u kojima se mentorstvo teško prilago�ava sustavnom, korporativnom pristupu zbog toga što mladi stru�njaci ne vole birokratizitane sustave te �ele u�ivati u osobnom tretmanu. Osim toga, tvrtke bi trebale izbjegavati...
Cijeli tekst pro�itajte u qLifeu...