Opasnosti executive coachinga

Posljednjih je petnaestak godina u poslovnom svijetu postalo popularno angaďż˝irati coacheve predsjednicima uprava, izvršnim direktorima te talentiranim liderima i menadďż˝erima predodreďż˝enim za napredovanje. Iako neki coachevi dolaze s podruďż˝ja psihologije, veďż˝inom su to bivši direktori, menadďż˝eri, sportaši, odvjetnici, profesori ili poslovni savjetnici. Rijeďż˝ je o struďż˝njacima koji u brojnim sluďż˝ajevima svojim klijentima nesumnjivo pomaďż˝u unaprijediti uďż˝inkovitost u mnogim podruďż˝jima osobnog razvoja. Pa ipak, u ovom tekstu nastojat ďż˝u ispriďż˝ati drugaďż˝iju priďż˝u kako bih osvijestio „drugu stranu medalje“.

Osobno, naime, vjerujem kako executive coachevi koji nisu prošli rigoroznu psihološku obuku (pre)ďż˝esto više štete nego što koriste klijentu. Zbog svojih iskustava, stavova i uvjerenja steďż˝enih tijekom ďż˝ivota i karijere jednostavno umanjuju ili, još i gore, ignoriraju duboko ukorijenjene psihološke probleme koje ne razumiju i s kojima se ne znaju na adekvatan naďż˝in nositi. Još više zabrinjava to što vrlo ďż˝esto – u sluďż˝ajevima kada problemi klijenata proizlaze iz neopaďż˝enih ili zanemarenih psiholoških teškoďż˝a - coaching dodatno pogoršava situaciju. Prema mojemu mišljenju, utemeljenom na godinama iskustva, kada se susretnemo s ozbiljnim i ustrajnim simptomima koji muďż˝e lidere i menadďż˝ere, rješenja najďż˝ešďż˝e treba potraďż˝iti u domeni unutarnjih nesvjesnih konflikata.

Primjerice, promotrimo sluďż˝aj Roba Bernsteina (zbog povjerljivosti informacija u odnosu coach – klijent u ovom i narednim primjerima koristit ďż˝u izmišljena imena u stvarnim sluďż˝ajevima). Bernstein je bio direktor prodaje u tvrtki koja se bavi distribucijom automobilskih dijelova.

Prema rijeďż˝ima predsjednika uprave, Bernstein je bio veoma uspješan menadďż˝er koji je postizao fantastiďż˝ne rezultate radi toga što je gradio odliďż˝ne odnose s klijentima. Meďż˝utim, u meďż˝uljudskim odnosima s podreďż˝enima iz dana u dan ďż˝inio je greške. Onoga dana kada je Bernstein javno izvrijeďż˝ao i ponizio poštanskog sluďż˝benika koji je prekinuo sastanak kako bi jednom od sudionika uruďż˝io vaďż˝an paket, situacija je izmakla kontroli. Nakon tog incidenta, predsjednik uprave odluďż˝io je Bernsteinu dodijeliti osobnog coacha u liku Toma Davisa, bivšeg uglednog korporativnog odvjetnika, koji je potom ďż˝etiri godine suraďż˝ivao s Bernsteinom. No, njegovo ponašanje prema podreďż˝enima nije se mnogo promijenilo. Umjesto da istraďż˝i zašto je tome tako, Davis ga je nesvjesno poduďż˝io manipulativnim tehnikama za “ophoďż˝enje s malim ljudima” – u istinskom makijavelistiďż˝kom smislu. Problem se sastojao u tome što je Bernstein - iako se ďż˝inilo da uz pomoďż˝ coachinga postiďż˝e impresivne rezultate u smislu osobnog razvoja - nakon što bi prevladao jednu kriznu situaciju u odnosu s podreďż˝enima neminovno upadao u drugu, a taj se obrazac neprestano ponavljao.

Otprilike šest mjeseci nakon što su Bernstein i Davis završili suradnju, Bernsteinov šef napustio je tvrtku te ga je on zamijenio. Meďż˝utim, u skladu sa svojom prošlošďż˝u, Bernstein se brzo upleo u brojne kontroverze. Ovoga puta nije bilo rijeďż˝ o mobingiranju podreďż˝enih veďż˝ o pronevjeri. Nakon suoďż˝enja s optuďż˝bama, Bernstein je zamolio da mu se iznova dodijeli coach kako bi nastavili suradnju koja mu je – prema njegovim rijeďż˝ima – mnogo pomogla. Sreďż˝om, predsjednik uprave posumnjao je da su problemi mnogo dublji pa je radi toga umjesto Davisa angaďż˝irao jednog drugog executive coacha na dobrom glasu u poslovnoj zajednici.

Nakon nepuna tri tjedna suradnje novi je coach shvatio kako se kod Bernsteina razvio ozbiljan narcisoidni poremeďż˝aj osobnosti. Njegovo ponašanje ukazivalo je na ďż˝injenicu kako si je davao za pravo da bude van bilo kakve i bilo ďż˝ije kontrole. Navedeno vas vjerojatno neďż˝e previše zaďż˝uditi jer nije neuobiďż˝ajeno naiďż˝i na narcisoidne osobe u vrhu organizacijske piramide; prije negoli se njihovi karakterni nedostaci pokaďż˝u pogubnima za uspješno funkcioniranje tvrtke, narcisoidne osobe u praksi uobiďż˝ajeno se pokazuju iznadprosjeďż˝no produktivnima. Narcisoidne osobe pokreďż˝e snaďż˝na ďż˝elja za postignuďż˝em koja se potom zbog uroďż˝ene potrebe za grandioznošďż˝u izvitoperi pa se najďż˝ešďż˝e dogaďż˝a to da na kraju ponište sve dobro što su postigli. Osim toga što omalovaďż˝avaju i obezvrjeďż˝uju one ljude koje smatraju „niďż˝ima od sebe“, narcisoidne osobe sklone su zanemarivati pravila koja suštinski preziru.

Shodno tome, zakljuďż˝ujemo kako su sredstva uloďż˝ena u Bersteinovu edukaciju zapravo baďż˝en novac jer se executive coachingom Bernsteinov poremeďż˝aj jednostavno nije mogao riješiti. Narcisoidne osobe, naime, vrlo rijetko mijenjaju svoje ponašanje ukoliko ne doďż˝ive snaďż˝nu psihološku bol koja uobiďż˝ajeno predstavlja snaďż˝an udarac na njihovo samopouzdanje.

Paradoks Bernsteinove situacije ogleda se u tome što mu je suradnja s executive coachom primarno sluďż˝ila radi zaštite od boli i jaďż˝anja osjeďż˝aja vaďż˝nosti i grandioznosti, što se najbolje oďż˝itovalo u reďż˝enici: “...toliko sam vaďż˝an da je šef 'odriješio kesu' i masno platio coacha kako bi me uďż˝inio još boljim.” Umjesto da pomogne, executive coaching dodatno je potkopao Bernsteinovu uďż˝inkovitost pomogavši mu da vješto izbjegava istinu.