Kada sam 1979. godine uz pomo� Tima Gallweyja i nekolicine kolega osnovao školu tenisa i skijanja u Londonu, nisam imao pojma u što se upuštam i kako �e se sve to razvijati. Školu smo nazvali The Inner Game jer smo nazivom �eljeli naglasiti nešto druga�ije metode rada kojima �emo se koristiti. Me�utim, naši pokušaji da se probijemo u etablirane teniske i skijaške krugove nisu uspjeli (smatrali su nas „�udacima“). Umjesto toga, pokrenuli smo uspješne te�ejave za rekreativce u obje discipline. IBM-ov direktor za edukaciju upisao se na naš te�aj tenisa te mu se isti jako svidio. Ubrzo je otkrio – �ak i prije nas - da se pristup mo�e odli�no primijeniti u svijetu biznisa, pa nas je pozvao da za po�etak vodimo „teniski dan“ u tjednu „sporta i dru�enja“ IBM-ovih menad�era. Tako je po�ela naša karijera.
Nekoliko godina kasnije, tijekom kojih smo mijenjali program obuke i prilago�avali ga našim polaznicima, prestali smo koristiti naziv The Inner Game jer više nije odra�avao suštinu našeg posla, barem u kontekstu široke publike. Kako smo svi dolazili iz svijeta sporta: tenisa, skijanja, auto utrka, atletike i hokeja, u�inilo nam se prirodnim koristiti termin coaching. Pa ipak, kontinuirano nam se vra�ala odre�ena sumnja da je takav izbor mo�da pogrešan jer je naš na�in podu�avanja i treniranja bio dijametralno suprotan konvencionalnim metodama s kojima se coaching povezuje i s kakvima se ve�ina ljudi susre�e - unato� brojnim lošim iskustvima. Razmišljali smo o tome kako bi mo�da bolje bilo izmisliti neku novu rije�. No, na kraju je ostala prvobitna varijanta pa se termin coaching danas (pre)široko primjenjuje jer je dobio nova zna�enja. Zbog toga je mo�da došlo vrijeme da se promijeni njegova definicija.
Dakle, kako je prethodno re�eno, nastavili smo koristiti se pojmom coaching. A nekako u to vrijeme pojavila se i tvrtka Life Coaching u Kaliforniji koja je koristila sli�na na�ela i metode zasnovane na humanisti�koj psihologiji pa je tako termin coaching potvr�en i „zacementiran“. Tada nismo ni sanjali u kojoj mjeri �e se pristup razvijati te da �e prodirati u druga podru�ja, a naro�ito u svijet biznisa.
Tradicionalni coaching u sportu nije se mnogo mijenjao po opsegu i kvaliteti niti je imalo napredovao u smislu implementacije novih pristupa u�enju. Zapravo, ostao je u svojim prvotnim granicama s time da posljednjih godina ipak nailazimo na ohrabruju�e znakove bu�enja i promjena, naro�ito na Novom Zelandu.
No, druga vrsta coachinga koja se odnosi na podru�ja izvan sporta, a tu prvenstveno mislim na business coaching, brzo i naglo raste. Broj �lanova me�unarodnog udru�enja The International Coach Federation popeo se na 20.000 te nastavlja rasti po stopi od gotovo 400 �lanova mjese�no (ovaj tekst pisan je 2012. godine. Na današnji dan procjenjuje se da The International Coach Federation broji otprilike 32.000 �lanova, op.ur.). Zbog toga se ne mijenja samo kvantiteta nego i kvaliteta coachinga radi brojnih inovativnih programa i škola koje kontinuirano inkorporiraju nove spoznaje i metode u vlastiti korpus znanja. Osim toga, nove spoznaje kontinuirano proširuju mogu�nosti primjene coachinga na raznih drugim podru�jima ljudskih djelatnosti, pa transpersonalni ili integralni coaching postaje sve zanimljiviji, dublji i tra�eniji.
Odakle ta rastu�a potreba za coachingom? Odgovor je jednostavan: rije� je potrebi koja dolazi iz dubine ljudske duše. Mnogi od nas �eznu za ve�om slobodom izbora u privatnom i poslovnom �ivotu. Mo�da je to razlog zbog kojeg tako mnogo ljudi napušta konvencionalna radna mjesta kako bi se po�eli baviti coachingom što je, s druge strane, podr�ano rastu�im brojem klijenata koji tra�e potporu iskusnog coacha. Ljudi, naime, postaju sve svjesniji nereda koji je zavladao svijetom; svakodnevno �itamo, te sami iskustveno do�ivljavamo, kako se politi�ari i poslovni lideri ne snalaze najbolje u svijetu brzih promjena i velikih izazova. Na svojoj ko�i osje�amo klimatske promjene i �estoko narušavanje ekoloških sustava te brojne društvene nepravde kojima smo izlo�eni.
Što je onda pošlo po zlu? Tko �e ispraviti propuste? Odgovor na navedena pitanja trebali bismo potra�iti me�u sobom: mi smo najve�i pridonositelji sveop�oj degradaciji pa smo onda mi sami klju�ni �imbenici koji moraju ispraviti propuste. Takozvani „lideri“ o�ito ne mogu sami...o�ito je, naime, da ne znaju kako. Iako �e vam prethodna konstatacija mo�da zazvu�ati dramati�no i prepotentno, smatram da je upravo tako. Pa ipak, budimo strpljivi jer nam pomo� prirode ipak sti�e, i to u formi evolucije.
Cijeli tekst pro�itajte u qLifeu...