ICF nije jedina organizacija koja se u pokušaju da definira broj coacheva u svijetu okrenula metodi ankete. Naďż˝alost, na koncu nitko nije uspio ponuditi uvjerljive argumente o pouzdanosti i valjanosti dobivenih rezultata pa se zbog toga o konaďż˝nom broju coacheva uglavnom nagaďż˝a. Osim toga, postoje i drugi razlozi zbog kojih organizacije poput ICF-a podcjenjuju broj coacheva u svijetu.

Osim navedenih, napravljena su još dva dodatna izraďż˝una koja mogu ponuditi interesantne podatke. Primjerice, prema najnovijim informacijama, u svijetu trenutaďż˝no postoji 665 škola za obuku coacheva. Ako pretpostavimo da svaku školu u prosjeku godišnje završi 50 kandidata, to znaďż˝i da bismo prethodnoj brojci od cca. 50.000 ljudi svake godine trebali pridodati 33.000 novih diplomanata. Prema toj procjeni, u sadašnjem trenutku (tekst je napisan 2015. godine, op.ur.) zajednica coacheva u svijetu vjerojatno je blizu brojke od 250.000 ďż˝lanova.

Prema drugom izraďż˝unu prethodnoj brojci treba pridodati pozamašnu grupu ljudi – koji dolaze iz organizacijskog i menadďż˝erskog savjetovanja, motivacijskog govorništva i marketinga – te sebe takoďż˝er nazivaju „coachevima“ iako nisu završili formalnu coaching obuku i trening. U veďż˝ini sluďż˝ajeva rijeďż˝ je o osobama koje su samo pridodale naslov “coacha” vlastitom repertoaru titula. Pritom ďż˝elim jasno naglasiti kako navedeno ne predstavlja kritiku njihove legitimnosti i vjerodostojnosti veďż˝ da spomenutu formulaciju koristim iskljuďż˝ivo u svrhu ispravne procjene dodatnog priljeva ljudi u industriji.

Brojni struďż˝njaci nerijetko su znali izjaviti kako se doslovce svatko moďż˝e/treba koristiti uslugama coacha. Pa ipak, istraďż˝ivanja su pokazala kako je realni broj stvarnih klijenata koji su spremni angaďż˝irati coacha bitno ograniďż˝en. Ako sumiramo brojke navedene u prethodnom dijelu teksta te im potom pridodamo osobe koje se bave drugim oblicima sociološko-psihološke potpore (psiholozi, psihoterapeuti, socijalni radnici, samopomoďż˝) tada broj potencijalnih ponuďż˝aďż˝a usluge po potencijalnom klijentu znaďż˝ajno raste.

Sve u svemu, iz prethodnog zakljuďż˝ujemo kako se iznimno velika grupa coacheva meďż˝usobno natjeďż˝e za iste klijente. U kolovozu 2015. godine po upisu pojma ‘coach’ Googleova traďż˝ilica je upuďż˝ivala na 84 milijuna mreďż˝nih stranica i to „oďż˝išďż˝enih“ od pojmova „sport (coach)“, „bus (coach)“ i naziva ugledne modne marke „Coach“.

Poveďż˝anje broja coacheva u svijetu te ukljuďż˝ivanje veďż˝eg broja ljudi koji se nazivaju coachevima samo po sebi nije loše; pravi problemi zapravo nastaju zbog nerealnih oďż˝ekivanja jer brojni pojedinci misle da ďż˝e po završetku obrazovanja (ili nakon samoproglašenja) lako pronalaziti klijente. Stoga se ďż˝esto vrlo brzo – nakon što ne uspiju generirati zadovoljavajuďż˝e prihode – razoďż˝araju. Osim toga, brojne škole za coaching kao i brojni marketinški struďż˝njaci pridonijeli su stvaranju svjetonazora koji potiďż˝e coacheve da misle kako su sami krivi za nedostatak posla jer se ne znaju „prodati“ unatoďż˝ tome što je istina drugaďż˝ija: ďż˝injenica je kako je ponuda velika, a potraďż˝nja (barem za sada) relativno mala.


Cijeli tekst pro�itajte u qLifeu...