U raznim tekstovima koje smo ranije objavili navedenu kulturu ďż˝esto nazivamo kulturom istinoljublja i hrabrosti radi toga što zahtijeva specifiďż˝ni coaching svjetonazor kako bi se osigurala iskrena komunikacija te izbjeglo otuďż˝enje i obeshrabrenje ljudi. Lideri koji raspolaďż˝u coaching vještinama te funkcioniraju na temelju coaching referentnog okvira kvalitetnije angaďż˝iraju svoje podreďż˝ene i svoje kolege, prije svega radi toga što govore istinu i potiďż˝u na participaciju. Gledano s druge strane, kada kultura nije proďż˝eta coaching svjetonazorom i vrijednostima, istina (pre)ďż˝esto ostaje neizgovorena, promjene se dogaďż˝aju samo u sluďż˝aju krize, a hrabrost postaje veoma rijetka osobina na koju se teško nailazi.


Zašto nam je potrebna coaching kultura?

U struďż˝noj javnosti pod coachingom podrazumijevamo posebni skup tehnika i umijeďż˝a - profesionalnih usluga - u pozadini kojega nailazimo na kljuďż˝ne pretpostavke filozofije ljudskih promjena, postignuďż˝a i dobrobiti. Coachevi postavljaju ciljana i promišljena pitanja kojima potiďż˝u na propitivanje, istraďż˝ivanje i dublje sagledavanje, paďż˝ljivo slušaju, vješto odgovaraju i nerado savjetuju svoje klijente. Rijeďż˝ je, naime, o manifestacijama jednog posebnog pristupa meďż˝uljudskim odnosima kojim se radikalno ulazi u kompetencije pojedinaďż˝ne osobe - klijenta. Coaching perspektiva iskreno vjeruje kako nadahnutim otkriďż˝ima, samorefleksijom i ustrajnošďż˝u osoba vremenom osnaďż˝uje kompetencije za veďż˝a postignuďż˝a, dublje i šire promišljanje te dosljednije manifestiranje vlastitih vrijednosti.

Svatko od nas za ďż˝ivota je iskusio inspirativne odnose i one druge odnose koji su nas demoralizirali. U tom smislu moďż˝e se kazati kako nam kvalitete povezane s coachingom poput duboke samosvijesti, istinskog interesa i briďż˝nosti, manifestirane u znatiďż˝elji, otvorenom propitivanju i paďż˝ljivom aktivnom slušanju zasigurno daju energiju generirajuďż˝i kreativnost i posveďż˝enost. Snaga caochinga ogleda se i u tome što liderima osigurava pouzdane mehanizme uravnoteďż˝enja krutog uma i emocija ljudi koje vode. Coaching se, naime, uglavnom svodi na traganje za istinom, a poseban je po tome što pretpostavlja da se primatelji neugodnih istina mogu i ďż˝ele promijeniti. Coaching nikada ne obmanjuje o posljedicama bilo ďż˝ijih postupaka, izbora i odnosa. Coaching se bavi otkrivanjem cjelovite istine, suoďż˝avanjem sa zahtjevnim pitanjima i oslobaďż˝anjem prostora za istinska unaprjeďż˝enja.

S time u svezi treba naglasiti kako se coaching kultura ne odnosi samo na puko “prakticiranje coachinga”. Prije je, naime, rijeďż˝ o brojnim razgovorima koji se u „normalnim“ okolnostima ne bi dogodili - meďż˝u ljudima, odjelima i razliďż˝itim hijerarhijskim razinama - kako bi se stvorilo novo razumijevanje te potom i aktivnosti kojima se unaprjeďż˝uju suradnja, dogovori i usklaďż˝ivanje.

Kako bismo pojasnili prethodnu tvrdnju, u nastavku �emo opisati razli�ite situacije u kojima se coaching pokazao koristan. Rije� je o slikovitim opisima situacija i prilika kada coaching svjetonazor oblikuje brojne konverzacije neophodne za vitalnost bilo koje organizacijske kulture. Za potrebe ovog teksta nazvat �emo ih prakti�nim ekspresijama coaching kulture.


Prakti�ne ekspresije coaching kulture

Kako bismo pokazali da je coaching mnogo više od pukih formalnih coaching “sesija” karakteristiďż˝nih za executive coaching, u nastavku navodimo razliďż˝ite modalitete prakse. Rijeďż˝ je o situacijama u kojima coaching pristup dokazano ostvaruje rezultate:

1. Coaching u trenutku (engl. „Coaching in the moment“). ďż˝ak i kratki razgovori koji traju tridesetak sekundi ili dvije minute mogu se proďż˝eti coaching svjetonazorom. Coaching u trenutku zapoďż˝inje ukljuďż˝ivanjem druge osobe kako bi se ista paďż˝ljivo saslušala te kako bi se razumjelo njezino stajalište. Kada lider postavi pitanje na koje se ne moďż˝e odgovoriti samo s “da” ili “ne”, zapoďż˝inje razmjena koja se ďż˝esto pokazuje itekako produktivnom. U kulturi proďż˝etoj coaching svjetonazorom lideri su potpuno posveďż˝eni razumijevanju razliďż˝itih perspektiva i namjera drugih osoba, stvaranju novog zajedniďż˝kog razumijevanja, te usklaďż˝ivanju oko buduďż˝ih akcija u procesu konverzacije koji se odvija na hodnicima, za radnim stolovima, u dvoranama za sastanke, u restoranima te na drugim mjestima u organizaciji i izvan organizacije. Fokus je obiďż˝no na trenutaďż˝nim privremenim problemima uďż˝inkovitosti, odnosa, morala i posveďż˝enosti. Snaga pristupa proizlazi iz uravnoteďż˝enosti podrške i odgovornosti.


Cijeli tekst pro�itajte u qLifeu...